Neprekidom vremenskoga niza, što bitnost je svijesti osobne, nižu tako stanja razna i viđenja okruženja raznih. To vrijeme kao da nas pokupilo i nosi. Što se to zbiva i što zbivanje ustvari jest?
Pomislih kako bi to vrijeme gledao izdvojeno, kao da sam van dohvata njegovog, nepromjenjiv, nedodirljiv. Pa, tada ne bi ni promjene bilo. Gledanjem je promjena u meni, a tada sam ipak u vremenu. Možda si samo zamišljam da vrijeme ne 'šljivim'. I kada duboko spavam mijenjam se. U novo jutro dolazim ipak drugačiji.
Jasno mi je da promjena jest, a vrijeme stvorismo mi kao neku osnovu promjene, nešto što čitav sustav nosi i obilježava. Mjeri se jedinicama kao udaljenost. Ni udaljenosti ustvari nema. Postoji ono što postoji na putu, i čini put, i mi koji njime idemo. Tako je i sa vremenom.
Stvorismo vrijeme tumačenjem promjena. Ima li ga u 'prostoru' u kojem nema ničega? Ima li promjena tamo i da li stvarno ima ničega? Mogu zamisliti da vrijeme tamo nije i kada se dođe u taj prostor, vrijeme donesu oni koji su tamo došli.
Pokušavam zamisliti 'prostor' u kojem je postojala materija, a nestane vrijeme. Ništa lakše, jer to je svaki tren, ali i manje od trena. Tada postoji nepostojanje. To mi čak izgleda kao osnova bitka. To je ono što jest i u čemu je sve ovo. Kao oblaci na 'nebu', rijeka u 'koritu', voda u 'čaši', život u 'Istini' … To je ono što nepromjenjivo jest. Nema materije ni vremena, a ipak, bez toga nema ovoga što ima.
Bez promjene, života nema; ničega nema.
Sad si mislim što je to što se mijenja; što to 'vrijeme' nosi 'prostorom'?
Čudno je kako sve te izmišljotine mogu zamisliti. Valjda zato što su izmišljotine. Što to jest? Vidim sliku… one impulse što mi dolaze u mozak i konstatiram da je to to. Ustvari to nije to, nego su to ti impulsi koji dolaze od nečega za što mislim da je to to. Već tu je ogromno odstupanje od istine. No, nije tu samo ono što se vidi. Imam i drugih senzora. Značajno je usmjerenje. E, tako se pitam: 'Kuda sam to usmjeren?' Mora postojati nešto čemu idem, jer inače ne idem? Postojim, a to zmači da idem! Što ako se sve to izmišlja? Ali i sama misao je rezultat nekih odnosa. Tu vidim nekoliko nivoa odnosa.
-Materijalni u samom mozgu, koji utječu na procese u njemu i nama tako utječu na misao i sudove 'o istini'.
-Kao drugo, utjecaj impulsa dobivenih putem senzora, a oni ovise i o senzorima samima i utjecajima na njih.
-Kao treće, utjecaj među mislima, kojima se gradi nova misao i novi sudovi 'o istini'.
Zanimljivo, a skloni smo tvrditi kako je to to i istina istina.
Baš zanimljivo! Koje li su to konstrukcije, koje sinteze? Dođe mi da se nasmijem. Veliku mi radost čini opažanje na taj način, da postoje tamo negdje u 'prostoru' i 'vremenu', sličnosti. Eto, pišem i vidim rezultat toga, a nalazim još sličnih rezultata, a koliko se sjećam, nisam ih ja ostvario. To si ti čovječe. Jesi li? E Tebi se radujem. Tako je, valjda, i onaj s lampom čovjeka tražio. Iako stvarna, lampa je bila simbolična. Tako ima puno stvari koje mnogi smatraju stvarnima, a su, ipak, simboluične.
Svijet, u kojem postojim, meni je po mojoj percepciji. Nekako ne mogu samo tako, kao nošen rijekom, prihvatiti svijet i istinu njegovu. Zagledao sam se u to što se to zbiva i otkrivam neki drugačiji svijet. U tome svijetu i ja sam drugačiji nego se to uobičajeno smatra. Kolika je moja sloboda u toj zakonitosti i određenosti? Ima je. Stvarno postoji, ali ona je drugačija od uobićajenih mišljenja. Darovan mi je život Mladenov. U njemu sam ja onaj istinski. Onaj kojemu dadoše ime Mladen i koji je dobio određenja svijetom i rođenjem. Da li je to duša? Misliti se može i određivati svašta. Nosim u stanju te spoznaje sa radošću ovaj dio što cjelovitost istine čini. A Istina jest jedna jedina, pa i kada bi se jiš nešto našlo s radošču bi shvatio još uvijek svoju ograničenost. Hvala za povjerenje za život.
Eto nas, prijatelji dragi, u savršenstvu kojega mnogi svijesni nisu. Pitam se znaju li što je to savršenstvo? Ta sve nekako određujemo svojim nesavršenstvom. I ja sam tako činio ovdje. Bio sam na putu mislima. Završavam put taj zavšetkom oblikovanja tog dijela moga puta koji je polučio ovaj post i idem dalje.
Sve vas pozdravljanm i volim … :)
Post je objavljen 09.11.2009. u 20:14 sati.