Marketing
Snaga umirovljenika – je li ona postoji?
Početkom rujna, nakon četrdeset jedne godine radnog staža, promoviran sam u jednu specifičnu „rasu“: umirovljeničku.
Za one (mlade) koji ne znaju o kakvoj je „rasi“ riječ evo pojašnjenja: to su u načelu, ili bi barem trebali biti, ljudi iznad 60 godina života za „slabiji“ i 65 godina za „jači“ spol za koje je društvo izreklo presudu: vi više niste sposobni raditi i mi vas se odričemo. Nama više ne trebate. Kako vas zbog „uljudbenih“ razloga ne smijemo eutanazirati, mi vas šaljemo u mirovinu ili ti penziju.
Drugi je zahtjev da nas proglase nepotrebnim u ovom društvu (većina nas je i prije umirovljenja bila „0“ a sada smo „00“) određeni broj godina radnog staža, tj aktivnosti koje se sastoje u tome da radimo (često nešto što nema nikakvog smisla) najmanje 35, odnosno 40 godina. To je maksimum.
Minimum može biti da ne radite ni jednu godinu, ili recimo samo 8,5 godina, pa da vas ipak proglase „rasom“ umirovljenika i dobijete mirovinu od 6000 kunića. Jedan o razloga zbog čega će vlast, poslodavci i ini koji o tome odlučuju tako učiniti, može na primjer biti i stečaj neke firme u kojoj ste radili od prvog svog radnog dana. No kada ste se zaposlili u ona mračna vremena niste znali da su zgrade s postrojenjem sagrađene na atraktivnom zemljištu koje je zapelo za oko nekom od naših vrlih poduzetnika (tajkuna).
Oni (čast izuzetcima) su odlučili da to što vi radite ne vrijedi ni pišljiva boba pa su uz pomoć vlasti (naravno uz proviziju) dobili mogućnost kupnje vaše tvrtke kreditom za koji su, kao garanciju banki, dali hipoteku na tu istu firmu, ugasili proizvodnju (s obrazloženjem da je uvozna, čitaj kineska, roba jeftinija) i blagoslov za otpuštanje jednog dijela radnika kao tehnološkog viška a drugog za slanje u prijevremenu mirovinu. Na kraju prodaju objekt zajedno s atraktivnim zemljištem za mnogostruko veći iznos od onog koji su platili za kupovinu. Iz dobivene mase love lako su vratili kredit, a ostatak spremili da sebi i pokoljenjima svojih nasljednika osiguraju udoban život.
To što su povećali armiju onih koji koriste sredstva državnog proračuna a da nisu u potpunosti ispunili obvezu uplaćivanja u mirovinski fond tijekom svog radnog staža, to one koji su primili proviziju i one koji su zaradili mnogostruko na preprodaji zemljišta, naravno nije briga. To postaje briga države, točnije poreznih obveznika koji stvaraju novu vrijednost i kojih je sve manje u odnosu na one koji rade a zapravo ne rade ništa, onih koji su otišli u mirovinu s 0 ili deset godina radnog staža ili koji su bili dovoljno glupi pa su radili 40 godina i sada već dva mjeseca čekaju rješenje o visini crkavice koja se inače u narodnom žargonu zove: „pemzija“.
Prema nekim podacima broj umirovljenika po bilo kojoj osnovici dosegao je gotovo broj zaposlenih. Ako iz ovih potonjih eliminiramo birokraciju i političare na svim nivoima koji ne samo da ništa ne rade nego su potpuno nepotrebni, računica bi lako pokazalo da onih koji primaju mirovinu ima znatno više od onih koji privređuju.
Sada se već mnogi s opravdanjem pitaju zašto autor ovog posta ispisuje toliki uvod. U čemu je štos?
Evo odgovara: masa umirovljenika iznosi po nekim procjenama nešto više od milion duša. Dakle, ako uzmemo u obzir i glasove umrlih i dijaspore koji u 99% glasaju za stranku „Zna se“, to čini oko trećine ili možda čak i polovice glasačke mase. I?
Ta snaga danas u Saboru ima jednog ili dva predstavnika. Žalosno i sramotno. Po mojem mišljenju stranka umirovljenika trebala bi biti, ako ne najjača stranka, onda sigurno među prve tri u državi. A zašto nije?
Tome su po meni tri uzroka.
Prvi, zato što ih zanima samo njihov uskogrudni interes: kolika će im biti mirovina (što je opravdana, ali kao što se pokazuje u praksi kratkovidna politika).
Drugi, zato što nisu svjesni snage koju predstavljaju i što su nesposobni (sebični) da tu snagu upotrijebe za ostvarenje boljeg života svojih nasljednika: svoje djece i unuka. I onda ako im stranka koja je dobila najviše glasova (zahvaljujući i većem dijelu penzionerskog glasačkog puka) ponudi povišicu mirovina za pet posto, božićnici ili neku drugu sitnu privilegiju izabrani predstavnici te stranke odmah će joj se prikloniti, a sebi osigurati sinekure koje se ostvaruju dobivanjem titule „uvaženog zastupnika“.
Treći, iako ne i najmanje važan, je činjenica da je svega 17% umirovljenika s punim radnim stažom, dakle i u poznijim godinama. Oni mlađi se očigledno ne osjećaju kao pravi umirovljenici i vjerojatno u fušu dopunjuju svoje male mirovine.
Kao što sam u uvodu rekao: dva mjeseca sam u mirovini. Jednako očekivanom (zato sam tijekom posljednjih mjeseci radnog vijeka štedio) rješenje ni nakon dva mjeseca po podnošenju zahtjeva nisam dobio (to rade oni koji u stvari ne rade ništa), niti ga očekujem slijedećih mjesec, dva. Imam tu nesreću da sam sedam godina radio u BiH koja je tada bila u sastavu Jugoslavije, a danas su moja domovina i BiH dvije države, pa se takve stvari moraju rješavati na „visokom“ nivou. Naravno ako si običan umirovljenik a ne zločinac ili pripadnik HVO. Onda je to drugi par opanaka!
Temeljem te činjenice imam pravo reći: gospodo umirovljenici, prestanite misliti samo na svoje uskogrudne interese: kolika će vam biti mirovina! Shvatite da ste snaga koja može natjerati vlast da rješava i druge stvari a ne samo visinu vaše mirovine: pitanje jaslica, dječjih vrtića, škola za vaše unuke, zaposlenja (time će se bolje puniti mirovinski fond pa će i mirovine biti veće) i stambenog zbrinjavanja za vašu djecu, bolji život za sve građane Lijepe naše.
Ako su mladi, u svim tim nesretnim ratovima koji su se iz razno raznih razloga vodili na ovim područjima, bili spremni žrtvovati život za bolje sutra, onda bi i mi umirovljenici trebali biti spremni, u ovom takozvanom demokratskom društvu, žrtvovati se za dobrobit naših potomaka. Jer nama i onako, istini za volju, od velikih ideala nije ništa drugo ni ostalo.
I na kraju, umjesto nekadašnje parole „Proleteri svih zemalja ujedinite se“ predlažem novu: „Umirovljenici svih zemalja borite se za ljepšu budućnost svojih potomaka“.
To ionako ostao još jedini smisao našeg postojanja!
Post je objavljen 28.10.2009. u 23:00 sati.