Baš jučer nabasala sam na priču koja me oborila s nogu. Jednostavna, mudra, inspirativna. U svega nekoliko riječi obuhvatila je toliko toga i dodirnula me baš tamo gdje treba; možda i zato što vjerujem kako su najveće istine najjednostavnije. I što mi se čini da Bog od nas skriva stvari tako da ih stavlja pred naše oči.
Treba znati katkada se prenuti iz ovih snova koje zovemo svakodnevnica, otvoriti širom oči i zagledati se. Ali ne oko sebe, nego unutar sebe, u beskrajne prostore Oca i Duha koji u njima obitavaju. Ako su oko nas pitanja, u nama su odgovori, ako je van nas svijet, u nama je Univerzum.
Majstori života žive istodobno i u vanjskom svijetu i u unutarnjem Univerzumu koristeći blagodati i jednog i drugog kao poticaj za put ka duhovnom Savršenstvu za koje smo, vjerujem, stvoreni.
Put je dug, i premda se čini da katkada oštro zavija i udaljava se od cilja, on ipak uvijek i jedino vodi ka tom konačnom cilju.
A priče poput ove pomažu nam da se prisjetimo Istina koje znamo, ali koje ne živimo. Možda i zato što su nam snovi postali stvarnost, a stvarnost snovi. I što smo (negdje nekako) krećući se putem do Sebe zapeli na usputnoj postaji briga, poslova, problema i povjerovali kako je to kraj. Dopustili smo strahu da nas paralizira i razoruža. A ako je tome tako, ne krivimo nikog drugog do samih sebe čija je vjera manja od gorušičinog sjemena...
Elem: "Neki je hodočasnik hodao puteljkom kroz polja, kad li na samom rubu, u travi, spazi nešto neobična oblika, nalik na kamen.
"To je zmija", pomisli.
Zmija se odmota, skoči i smrtno ga ugrize.
Neki drugi hodočasnik prolazio je istim puteljkom. On također spazi nešto neobična oblika, poput kamena.
"To je ptica", pomisli.
Odjednom ptica zaleprša svojim krilima i poleti u nebo."
Nije li ovo predivna metafora za sve što nam se događa u životu?! Oba hodočasnika su bila u pravu, a njihova sudbina bila je samo preslik onoga u što su vjerovali.
Čega je, dakle, moj život preslik? A vaš? I sjetimo li se katkada one: "Po vjeri vašoj neka vam bude!"
"Rekao sam, u vjetar sam pričo'
nitko nije htio da me čuje,
lijepu pjesmu ne voli baš svatko,
neki vole bacat' kamen na slavuje."
Post je objavljen 25.10.2009. u 20:02 sati.