| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Neki vole bacat' kamen na slavuje
Baš jučer nabasala sam na priču koja me oborila s nogu. Jednostavna, mudra, inspirativna. U svega nekoliko riječi obuhvatila je toliko toga i dodirnula me baš tamo gdje treba; možda i zato što vjerujem kako su najveće istine najjednostavnije. I što mi se čini da Bog od nas skriva stvari tako da ih stavlja pred naše oči.
Treba znati katkada se prenuti iz ovih snova koje zovemo svakodnevnica, otvoriti širom oči i zagledati se. Ali ne oko sebe, nego unutar sebe, u beskrajne prostore Oca i Duha koji u njima obitavaju. Ako su oko nas pitanja, u nama su odgovori, ako je van nas svijet, u nama je Univerzum.
Majstori života žive istodobno i u vanjskom svijetu i u unutarnjem Univerzumu koristeći blagodati i jednog i drugog kao poticaj za put ka duhovnom Savršenstvu za koje smo, vjerujem, stvoreni.
Put je dug, i premda se čini da katkada oštro zavija i udaljava se od cilja, on ipak uvijek i jedino vodi ka tom konačnom cilju.
A priče poput ove pomažu nam da se prisjetimo Istina koje znamo, ali koje ne živimo. Možda i zato što su nam snovi postali stvarnost, a stvarnost snovi. I što smo (negdje nekako) krećući se putem do Sebe zapeli na usputnoj postaji briga, poslova, problema i povjerovali kako je to kraj. Dopustili smo strahu da nas paralizira i razoruža. A ako je tome tako, ne krivimo nikog drugog do samih sebe čija je vjera manja od gorušičinog sjemena...
Elem: "Neki je hodočasnik hodao puteljkom kroz polja, kad li na samom rubu, u travi, spazi nešto neobična oblika, nalik na kamen.
"To je zmija", pomisli.
Zmija se odmota, skoči i smrtno ga ugrize.
Neki drugi hodočasnik prolazio je istim puteljkom. On također spazi nešto neobična oblika, poput kamena.
"To je ptica", pomisli.
Odjednom ptica zaleprša svojim krilima i poleti u nebo."
Nije li ovo predivna metafora za sve što nam se događa u životu?! Oba hodočasnika su bila u pravu, a njihova sudbina bila je samo preslik onoga u što su vjerovali.
Čega je, dakle, moj život preslik? A vaš? I sjetimo li se katkada one: "Po vjeri vašoj neka vam bude!"
"Rekao sam, u vjetar sam pričo'
nitko nije htio da me čuje,
lijepu pjesmu ne voli baš svatko,
neki vole bacat' kamen na slavuje."
25.10.2009. u 20:02 sati | 32 Komentara | Print | Link | Na vrh
