Marketing
Hrvati - ratnici i vojnici
Plima velike seobe naroda i početak pomorske slave
U potrazi za 'vedrijim nebom i toplijim Suncem' Hrvati u svom prividnom idilično-romantičnom 'valjanju' prema jugu stižu na obale toploga plavog mora koje ih je očaralo, začaralo, te oni zauvijek ostaju na tim predivnim obalama postupno se stapajući sa zatečenim ostacima ilirsko-romanskog stanovništva.
U tom stapanju Hrvati su sretno i spretno spojili svoje najbolje osobine naroda vičnog bojevanju, naroda sviklog životu uz rijeke i jezera u svojoj pradomovini, te im u tomu tada nije bilo premca. Hrvati nisu uništili kulturu starosjedilaca vičnih brodara, brodograditelja i pomoraca, nego su se stopili s njima i iz te kombinacije za nepunih tridesetak godina od pada grade Salone, Hrvati postaju pomorski narod.
Dakako, očarani ljepotom plavoga mora, Hrvati su ga prozvali 'svojim morem' i bili uvjereni da njime mogu ploviti svi koji bi zatražili privolu Hrvata. No, u pješčanim slivovima velike rijeke što ulijeva se u to predivno plavo more u svoj svojoj samodopadljivosti širio se tadašnji 'oružnik Bizantskog Carstva', te u svojoj oholosti Hrvate doživio kao takmace.
Zapodjenuti su i prvi sukobi, a oni su ubrzo prerasli i u otvoreno neprijateljstvo, da bi napokon bio 834. godine sklopljen mir, no, bio je to mir koji nije značio ništa, pa se sukobi nastavljaju. Dok se tako Hrvati tuku u proljeće 870. godine pod Barijem s Arapima odrađujući svoje obveze prema italskom kralju Ludoviku II., bizantski car Bazilije I. pušta svoje 'oružnike' (Mlečane) da poharaju hrvatski dio Jadrana kao kaznu za zarobljavanje papinskih prelata od strane neretljanskih gusara.
Hrvatski knez Domagoj bio je vrstan vojskovođa i pomorac, pa je ovako odgovorio kralju Ludoviku: 'Dok se mi davimo s Arapima pod Barijem Bizantinac kolje moje kod kuće. Nisam baš uvjeren da Bazilije nije namjerno ostavio one prelate same bez pratnje ratnih brodova, te da nije i sam naručio one naše gusare, a kad se Neretljanima ponudi 'zalogaj' oni ga ne puštaju ...'
Knez Domagoj znao je da ne može ostaviti kralja samoga pod Barijem, ali zato je pozvao svog najodanijeg vojvodu Vulca i ovako mu je zapovjedio: 'Uzmi deset najbržih brodova i na njih ukrcaj naše najbolje mornare i ratnike i kreni još ove noći put naše obale. Od sutra ni jedna lađa pod bizantskim stijegom ne smije više sigurno ploviti našim morem, a budući da su i Mlečani do grla upleteni u ovu zločinačku odmazdu lovite i sve brodove koji plove pod zastavom svetoga Marka! To čete činiti sve dok ne ugledate i mene s ostalim brodovima, a tada znajte da Arapa više nema pod Barijem, a moja će osveta tada biti strašna!
Modri plaštevi Hrvata utonuše u topli mrak hrvatskog tabora pod Barijem, a nedugo potom stotinu zublji zapali crnu vodu luke … razvi se žagor, štropot, škripa i zapovijedi, a hrvatski brodovi, njih desetak, okrenu svoje krme Bariju i usmjere svoje pramce prema hrvatskoj obali Jadrana. Zarivajući moćna vesla u valove i tjerane vrućim južnim vjetrom, jedan za drugim hrvatski brodovi zaranjali su u tminu noći kao crni i zloguki vjesnici bure koja će se uskoro podići na toplim vodama najljepšeg plavog mora.
Ubrzo Mlečani su drhtali i na sam spomen imena kneza Domagoja, te mu nadjenuše titulu 'Sclavorum pessimae gentis et Dalmatianorum', a taj nepokoreni hrvatski knez, što Mlečani ga nazvaše 'najgorim hrvatskim knezom', izazovno je vijao stijeg na mnogim utvrdama i jarbolima od Istre do Otranta.
hrvatska obala
Post je objavljen 25.10.2009. u 15:11 sati.