Treba da spavam. Ali imam osjecaj da nesto nisam zavrsila, da nesto nisam uspjela uraditi. Sve vise osjecam da vise nemam onoliko vremena kao prije, blizi se deadline a ne znam sta je bio zadatak. Bit ce to sve mnogo jasnije sutra. Interesantno, danas sam se probudila, opet ljepa, sebi. Danas mi se cini da su mi podocnjaci nestali i sjena sa lica se izbrisala. Mozda sto sam pazljivo osluskivala svoje tjelo i vjerovala mu na rjec. Mozda jer sam svarila ovo neobicno ljeto sto me izoblicilo i iskrivilo. Mozda jer sam odlucila da ipak vjerujem. Tesko je objasniti zasto je taj nalet strasti bio tako vazan. Mislim da je to najvise bilo jer je dosao u pravom trenu, kad sam ga najmanje ocekivala. Prodrmao me, razbudio me, priblizio me onom najkonkretnijem djelu sebe: svom tjelu.
Post je objavljen 25.10.2009. u 02:11 sati.