Marketing
Zir
Zir sa svojom kamenom glavom kao da izranja iz Ličkog polja i teško ga je ne primijetiti dok se vozi autocestom Zagreb - Split nešto prije ulaza u tunel Sv. Rok. Makar je bila kiša ujutro dok smo vozili kroz Liku prema Lovinačkom kraju ipak se vidio njegov markantni vrh.
Nakon buđenja u društvenom domu u mjestu Sv. Rok krenuli smo na kavu do restorana Braja gdje je prošle godine bilo okupljanje planinara i drugih sudionika pohoda "Tragom zbjega Lovinačkog kraja".
Na livadi preko ceste paslo je stado ovaca, a neke su mi htjele i pozirati.
Na izvoru Kozjan napunili smo boce hladnom pitkom vodom, a u blizini se nalazi i punionica vode Sveti Rok.
Do podnožja Zira dolazi se cesticom za selo Trkulje, s koje se vrh čini teško pristupačan. Visok je samo 850 m n/m, ali zbog usamljenog položaja i impozantne stijene u zadnje vrijeme ga obilazi puno planinara i uvršten je u Hrvatsku planinarsku obilaznicu i obilaznicu Lički gorski biseri.
Na početku uspona naišli smo na zanimljivu spilju u koju smo morali zaviriti.
Uspon najprije ide kroz šumu a nakon sedla odakle se lijepo vidi okomita stijena penje se do vrha na dva mjesta i uz pomoć postavljenih sajli. Uspon nije težak i traje oko jedan sat.
Vrh je uzak i ne može stati puno ljudi.
N vrhu je i nekoliko udubljenja koja nakon kiše postanu mali bazeni.
Sa Zira je lijep pogled na Velebit. Milim da se vidi i Sv. brdo koje nam je cijelo vrijeme bilo u oblaku.
Planinari na vrhu Zira se jedva vide.
U selu Trkulje pod Zirom obavezno smo navratili kod Nikole koji nas je ponudio svojom rakijom i izvinjavao se jer ovaj put nije imao sira.
Pogled na Zir sa druge strane
Izlet smo završili posjetom jednom restoranu kod Perušića, jer smo do tad imali samo suhu hranu.
Post je objavljen 09.10.2009. u 01:33 sati.