Pregled posta

A tjedna.....

Doista ludi tjedan....

Nakon pomalo bolesnog vikenda i muke sa iskrcanom vrećom novaca za popravak limenog ljubimca, koji uz sve to, još nije bio ispravan, tjedan je započeo vrlo burno. Od ponovnog odlaska na servis, ostajanja bez ljubimca na dva dana, dokapitalizacije vrijednosti istoga i neumornog peglanja već istrošene kartice, pa sve do spoznaje za putovanje koje je obavijeno nekom tajnovitosti. Nekada smo znali skupiti tim i krenuti izletom u nepoznato u skupljanje istrošene energije ili ispucavanje negativnog naboja.. .sada, sada nisam bio siguran što to putovanje znači. Nakon svih vratolomija na poslu proteklih godinu dana nisam shvatio što bi ja na takvom putovanju radio? No, nisam stigao misli trošiti na to jer bilo je puno posla za obaviti do polaska – gužva, neka stihija, na poslu, nervoza zbog ljubimca i svih izdvajanja dovela me pred zid kojem sam, kao onome u Jeruzalemu, rekao svoju želju – nakratko bi nestao dok se sve smiri .... ali, Smotani, pljucni u ruke i polako – jedno po jedno...
Ljubimac je konačno dobio zeleno svijetlo i kažu „sad ste nekoliko godina mirni“ – pitam se samo od čega? Možda sam se ipak trebao ohrabriti i krenuti u kupnju novoga? Sad nije niti bitno – moj škodilak ponosno jurca i pokazuje svoju pravu vrijednost. Taman prođe okupacija s njim a krene druga, redovna, na poslu – kraj mjeseca nosi svoj kaos i kao da sve više podliježemo njemu – no, nekako sam ovaj put u transu od drugih stvari preskočio onu kaotičnu stanicu i skočio do srijede kada je trebalo poć na put...put obavijen malom tajanstvenošću kako bi iznenađenje bilo veće.... osim što nismo cilj saznali do skoro pred sam dolazak u Zadar nismo ni znali što je sve «iskemijano» s njim. No, sukladno recesiji, put nije bio samo zabava već i odrađivanje nekih poslova – i, sretan sam na jedan poseban način što sam dugotrajne pregovore uspješno priveo kraju. Dok su neki u opuštenom razgovoru provodili ugodno večer, čak i zaplesali, ja sam sa važnom facom dovršavao zadnje zareze i upitnike iz ugovora – i, kada je tip oko četiri ujutro rekao – ajde, svrati ujutro do mene ( u Šibenik) po potpisane Ugovore niko nije vjerovao da će se malo nategnuta stvar konačno privesti kraju. I, dok su svi spavali, ja sam krenuo put Šibenika. Našli smo se u Solarisu gdje se održavao još jedan veliki međunarodni skup i, da bi izbjegli gužvu ali i stalno zaustavljanje znanaca, spustili smo se do Gusarskog broda






Uživao sam ispijajuć kavicu s prekrasnim pogledom na pomalo valovito more, hrabre kupaće, ali i na Galije koje su, sada usidrene, čekale neku novu vožnju. Ne znam jesu li to one Galije kojima je prika Gavun nedugo plovio? Kako god, kavu sam brzinski ispio, pobrao potpisane Ugovore i jurnuo, natrag, do «baze». Prije dolaska sve sam ih, kako je i red, iznazivao fonom i požurio da siđu na kratku kavu, jer, ja sam imao daljnjih obveza. Niko se čudom nije mogao načuditi a još su mi manje vjerovali gdje sam već bio – sve dok nisam pokazao potpisane papire...... Osim luđaka, magarca i ostalih milih imenica dobio sam i jedan «zaušnjak» od mame jer je «procijenila» da sam brzo vozio – pih....

Cure su malo prošetale po Zadru a guzda i ja smo išli odraditi neke posliće. Polako sam bio umoran ali i nekako ....a ne znam kakav... očito sam se previše zavarao da na putu neće biti «službenog» dijela. No, kako bilo, sretan obavljenim poslom pobrao sam cure i krenuli smo doma – malo sam žurio – doduše ne znam kuda – ali, htio sam što prije doći doma... jer, kao da sam slutio što me čeka....





Ugledavši aparate i ploče po kvartu već sam pomislio da imam prikeljenu čestitku parking kontrolora – ali, na sreću, nije je bilo. Uz svu pompoznu najavu našeg Gradonačelnika mislim da je prevladao onaj njegov smijeh – no, kako sam i rekao, ja poštujem zakone i odluke i pohitao sam još malo popeglati karticu ( kojoj se više ni boja ne vidi).... ima tata parking kartu za... sitnih 480,00 Kn – nema popusta na godišnju.....ali, iskreno, ne da mi se svaki mjesec po nju...

Jedino, Gradonačelniče, niste li nešto zaboravili????? Mjesta za invalide? Kako sam i rekao, imam pravo na to mjesto, ali, neću ga koristiti iz istog principa kao i uvijek – ima onih kojima je potrebnije, samo, na žalost, ni oni ga nemaju!

I dok sam imao nešto za gunđati cure su, da bi me malo nasmijale, poslale mi prijedlog novog grba Grada kao i proširenje parkirnih zona – e pa, nasmijao bi se ja na to – ali, pomalo mi zvuči tragično, istinito, a nadasve i moguće u ovom belom gradu......




Jednostavno sam morao pobjeć od svega i pojurio sam na viksu.... vikend je bio predivan, prekrasno vrijeme koje sam iskoristio za paljenje granja, pobiranje plodova koji neumorno rastu i malog uživanja u predivnoj prirodi koja polako naslućuje dolazak jeseni.......




I dok sam se lani borio sa pokušajem rasta gnjezda stršljena sada su mala leteća stvorenja pripremila građevinski materijal za svoje utočište




A susjedovi stršljenovi obilato su, bez građevinske dozvole, dogradili svoju hacijendu – i sad nek budem imun na susjeda?




Navečer je mjesec, nekim tajanstvenim korakom, koraknuo u dvorište, osvijetlio svaku travku – igrao sam se malo skrivača i zamicao za bor, brezu.... .





Ali, on se nije dao smesti......


Danas, sav trom i totalno bezvoljno, spremio sam se doma – najrađe bi ostao neko vrijeme i spavao, sanjario, ne razmišljao.... ali, sutra je novi dan..... radni dan... a ja, ja sam ponosno parkirao popravljenog ljubimca na proširenoj zoni naplate - ima tata godišnju kartu






Došavši kući, upalio sam komp i zatekao predivnu vijest .......
„Malom“ Anti želim sretan i Blagoslovljen život okružen ljubavlju i pažnjom kojom je i sada obasipan... naravno, čestitke i sekama na malom braci ali i ponosnim roditeljima.





Post je objavljen 04.10.2009. u 20:51 sati.