Prošlo je već 2 mjeseca od mog zadnjeg posta. Sasvim sam se izgubila u vremenu. To nije dobro. Pa i ne samo u vremenu....i u svemu drugome. Ajde,škola je još nekako počela...prva ocjena,4 iz matiše...ma tko sretniji. O ima ih sretnijih. Izgleda da sam opet tamo negdje između,u nigdjezemskoj gdje me muči tisuće stvari a kada konačno izađem na svijetlo,na vidjelo shvatim kako su svi problemi lako rješivi. Nadam se da će se to uskoro desiti. U zadnje vrijeme zaljubljujem se i odljubljujem ko djete. Ovo moram ovako reći jer neznam kako bi drugačije. Iako ispada ono najtipičnije,nije kako izgleda. Nije i neznate jer niste u mojoj koži. Iskreno,htjela bi da to prestane i da se konačno za nekoga vežem i završim sa svim onim svojim silnim i bedastim ljubavnim pričama. Prijatelji su ostali i dalje oni dobri stari,najbolji. Svaki pojedinačno u jednu ruku preodličan,u drugu za umrijet od utjecaja današnjeg društva. Sve se više nazire taj glup i loš utjecaj današnjeg društva na pojedinca. Dobro,istina je,učim to u školi...ali mi to još samo više pomaže da još jasnije vidim sve oko sebe. Lijepo je bilo ponovno preći kroz svoj sadašnji život i općenito ga opisati. :p Ovaj post mi i nije nešt inspirirajući kao što su neki znali biti. A Bože...i takvi moraju postojat. Doći će i takav...uskoro...da,kako bi On ((Rvn)) rekao...uskoro.
p.s. James Morrison ft. Nelly Furtado - broken strings
((trenutačno najdraža mi pjesma-- J.M. = T.K. ))
Post je objavljen 02.10.2009. u 22:18 sati.