svijet sličan meni





Budučnost pripada
ljudima
koji vjeruju
u ljepotu svojih
snova!




Yesterday was history,
Tomorrow is a mistery,
And today is a gift -
That's why we call it a
present...


Postoje Svjetovi Drugačiji Od Ovog.
ovo je moi svijet!!!



I have sailed to
many lands,
now I make my finale journey...


ne troši svoje vrijeme na žaljenje
ne živi za prošlost i ne brini zbog
nečeg što će se tek odvijati u budućnosti
živi za danas,
sad je vrijeme da budeš sretan


Sve je ovo pozornica,
na kojoj sam ja
glavni glumac,
i onaj mali što šapće!
Sve je ista životna priča!
od onog: pazi kako ideš
preko ceste, budi pristojan
prema starijima, do onog:
sam si odgovoran za to kakvu ćeš
budućnost imati!
ljudi ulaze,ljudi izlaze...
i ne zaboravi: čuda postoje!!!

((written by my Tika))



"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da
ne prodje cijelim putem, ili - da ni
ne krene."

-Buda-


-svi smo mi LukA Ritz-


~This is my world, This is who I am
And I´m not gonna give up myself
To make your life better!~



Koliko god život od tebe
traži ozbiljnost,
svatko treba prijatelja
s kojim se može glupirat. =)


If they could love
like you and me,
imagine
what the world could be.


Gađaj na mjesec.
Ako i promašiš, bit' češ
među zvijezdama!



I ja sam još jedno djete
koje nezna
kako izgleda današnji svijet...



Odjekivat će pjesma,
za suze,za plać.
Poslušaj je vjetre,
poslušaj je vodo,
Sunce što griješ danju
i Mjesec,nado noćna.
Poslušaj je svijete okrutni,
oronuli,suhi...
Poslušaj ju,prijatelju stari
i zaboravljivi.
Jer zaboravit ćete me.
Poslušajte ju!!!
Neću reći da sam sretan,
da skačem,neću.
Vrijeme je da vičem,
da urličem svom snagom svojom,
svime što mi je ostalo.
Posljednji poklik,
strašan poput same samoće.
I onda kraj,gorak,išćekivan.
Odlazim prijatelji,
odlazim sestro,brate moj.

I zaboravit ćete me,
zaboravit ćete me,prijatelji.
Moj jedini strah je neizbježan.






Zaboravi na juče´
hajde,pogledai u sutra...
videt češ da želiš,
videt češ da možeš!












credits
murderscene
xxxx
broKen sTrings
petak, 02.10.2009.
Prošlo je već 2 mjeseca od mog zadnjeg posta. Sasvim sam se izgubila u vremenu. To nije dobro. Pa i ne samo u vremenu....i u svemu drugome. Ajde,škola je još nekako počela...prva ocjena,4 iz matiše...ma tko sretniji. O ima ih sretnijih. Izgleda da sam opet tamo negdje između,u nigdjezemskoj gdje me muči tisuće stvari a kada konačno izađem na svijetlo,na vidjelo shvatim kako su svi problemi lako rješivi. Nadam se da će se to uskoro desiti. U zadnje vrijeme zaljubljujem se i odljubljujem ko djete. Ovo moram ovako reći jer neznam kako bi drugačije. Iako ispada ono najtipičnije,nije kako izgleda. Nije i neznate jer niste u mojoj koži. Iskreno,htjela bi da to prestane i da se konačno za nekoga vežem i završim sa svim onim svojim silnim i bedastim ljubavnim pričama. Prijatelji su ostali i dalje oni dobri stari,najbolji. Svaki pojedinačno u jednu ruku preodličan,u drugu za umrijet od utjecaja današnjeg društva. Sve se više nazire taj glup i loš utjecaj današnjeg društva na pojedinca. Dobro,istina je,učim to u školi...ali mi to još samo više pomaže da još jasnije vidim sve oko sebe. Lijepo je bilo ponovno preći kroz svoj sadašnji život i općenito ga opisati. :p Ovaj post mi i nije nešt inspirirajući kao što su neki znali biti. A Bože...i takvi moraju postojat. Doći će i takav...uskoro...da,kako bi On ((Rvn)) rekao...uskoro.

p.s. James Morrison ft. Nelly Furtado - broken strings
((trenutačno najdraža mi pjesma-- J.M. = T.K. ))

| 22:18 | Komentari (0) | On/Off | Print | # |