eh da,
fali mi žena koja će ruke pomireno skrasiti na čelu,
i viriti kroz poluspuštene kapke na makedonskom,
da na makedonskom
(čujem da je prelijep)
majka priča o ohridu i onda modernim branama,
ja ponajbolje poznajem sarkazam
(ta je bezvremenska)
i amaro,
amar... voljeti...
a mar... moru...
e baš tako,
o!
eh da,
fali mi žena koje će ruke pomireno skrasiti na čelu,
ja uvijek nešto petljam s palcima
i ne znam biti mirna
u trenucima mira
(po tome se poznajemo, zar ne?)
ostani moja fatamorgana,
molim te,
ostani moguć s nemogućima.
Post je objavljen 30.09.2009. u 00:56 sati.