Iskreno? Pa i ne baš. Barem ne što prije.
Na stranu neučinkovitost EU s čije je grimase Slovenija tako izdajnički strgla masku uljudbe, neučinkovitost koja se može mjeriti s onom predsjedništva Jugoslavije nakon srpskog državnog udara. Na kraju krajeva, ako nam je do neučinkovitosti, EU nam uopće ne treba.
Ne, vic je u nečem sasvim drugom. Ulazak u EU prije susjeda bi predstavljao čisto bacanje novca kroz prozor. Kad bi ušla u EU, Hrvatska bi morala izgraditi schengensku granicu prema svojim istočnim susjedima. A granica prema Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je izrazito duuugačka. No kad se (ako se!) ostvari cilj ujedinjenja Europe (a uz ovako razjedinjenu EU teško je zamisliti da ikakva ujedinjena Europa može iz nje nastati!), sve te unutrašnje schengenske granice će biti staro željezo. Investirati sad u izgradnju schengenskih graničnih prijelaza bila bi nova tvornica za preradu glinice u Obrovcu.
Jedini schengenski granični prijelazi koje se isplati graditi (osim onih koji bi zatvarali tu hipotetičnu ujedinjenu Europu) jesu oni u lukama, morskim i zračnim.
Zato Hrvatska treba mudro, džentlmenski prije sebe u Europu propustiti i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Pa neka oni grade svoje schengenske granične prijelaze. A kad završe s izgradnjom, Hrvatska može elegantno ući u EU bez nepotrebnih troškova za efemerne fenomene.
Post je objavljen 03.09.2009. u 18:17 sati.