Marketing
BEGIZMI 127.
PARTET
Sutivan, 10.08.2009
Nakon vjenčanja, Žena i Bego odlaze na Brač. To se zove bračno putovanje. Da su otišli na Hvar, bilo bi to hvarno putovanje.
Znak ispred crkve... Petko i Koča na tonskoj probi...
Žena i Bego idu na plažu. Kako je apartman poviše crkve, put ih vodi kroz crkveno dvorište. A tamo stoji znak...
Bego: "Ovdje ne smijemo biti u kupaćim kostimima. Skinimo ih."
Žena: "Jesi lud! Neću gola prolaziti kroz crkvu."
Bego: "Ali kako ćeš drukčije? Vidiš znak, ne smijemo biti u kostimima. I ne smijemo biti pas koji sjedi."
Žena: "Ići ćemo okolnim putem."
Bego: "Pravo žensko! Uvijek nađe teže riješenje."
A kasnije na tonskoj probi...
Bego: "Alo momci! Koča, Petko, vama govorim. Obucite majice, ne možete tako šetati okolo."
Koča: "Ala šta je zaglumio strogoću. Pa vruće je, čovječe."
Petko: "Ma vidiš da nas zajebaje."
Bego: "Ne zajebajem. Ispred crkve je znak koji obvezuje na ćudoređe."
Koča: "Sad nismo ispred crkve."
Bego: "Da, ali na znaku nema oznake područja na koji se on odnosi, iz čega zaključujem da se obveza poštivanja znaka proteže kroz cijeli univerzum."
I kako će sad jadni čeh do svog apartmana?
Bego: "Čedna zona? Ma kakva je to čedna zona?"
Jasenka: "Čedna zona je... čedna zona!"
Bego: "Nači li to da ću, uđem li u nju, postati čedan?"
Ivan: "To prije znači da ćeš, ako uđeš, izgoriti do temelja."
Petko: "Ili će te opizdit grom."
Koča: "A možda ti padne meteor na glavu. Ili sve troje odjednom."
Bego: "Znate šta? Ipak ja neću prolaziti ovuda. Ostat ću doslijedan svojim uvjerenjima."
Partet na tonskoj probi i na koncertu...
Bego: "Ma draga mi je tonska proba, ali koncert mi je draži."
Žena: "Zbog publike?"
Bego: "Ne, nego koncert kraće traje."
Jasenka: "Ajme šta je sparno! Velika je vlaga u zraku."
Bego: "Vlage bi bilo i više da se zrak ne sastoji mahom od komaraca. A i sparina bi bila i veća kad komarci ne bi lamatali krilcima."
Jasenka: "Ma bravo, šta si pametan!"
Bego: "Znam, to mi je i baka rekla prije pola stoljeća."
Ivan i Petko na trajektu, Petku je dosadno...
Petko: "Vidi nam satove! Dva brata blizanca, jedan je muško, a drugi žensko."
Bego: "Hahaha! Dva brata, jedan je muško... hehe!"
Ivan: "Ma daj Petko! Vidiš da su na mome rimske, a na tvome arapske brojke."
Petko lupka svoj sat o Ivanov: "Vidi vidi, jebu se! Tko zna što će ispasti..."
Ivan: "Ne prestaneš li, ispast će im i brojke i kazaljke."
Iza Petka sjedi majka s djetetom koje iz čista mira počinje urlati.
Dijete tuče nožicama o pod: "Uaaaaaaaaaaa!!!"
Petko koluta očima.
Dijete tuče šakama majku: "Uaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!
Petko ispaljuje na živce.
Bego: "Jadno dijete pati. Trebalo bi ga eutanazirati."
Dijete pljuca majku u lice: "Uaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!"
Petko obolijeva na mozak.
Ivan: "Da ga bacimo u more?"
Jasenka: "Trebalo bi išamarati majku, a ne dijete. Ovo je samo stvar odgoja."
Dijete se divljački otima majci koja ga pokušava smiriti: "Uaaaaaaaaaaaa..."
Petko se okreće prema njima i zaurla: "UAAAAAAAAAAAAAARRRRRGGHHHH!!!"
Bego: "Vidi, dijete je umuklo, smirilo se. Znači to je ta šok terapija, gledao sam o tome na televiziji..."
Petko: "A zašto svi mrko gledaju u nas, a ne u majku i dijete?"
Bego: "Jebate, stvarno! Petko, ja se bojim, ovaj je brod pun luđaka!"
LVKY
Korčula, 12.08.2009
Leon i Nikola dolaze u Split, a zbog toga što je zbog sezone u centru grada gužva, bend se dogovorio da instrumente iz njihovih automobila pretovare u kombi na parkiralištu gradskog groblja Lovrinac.
Momo i Bego idu kombijem po Tonča.
Bego: "Kasniš."
Tonči: "Rano je. Mozak mi do podne ne radi."
Bego: "Sada je 12:18, znači mozak ti radi već 18 minuta."
Tonči: "Onda je mozak precijenjeno oruđe."
Momo, Bego i Tonči idu po Filu.
Bego zove Filu: "Silazi, stižemo."
File: "Mmmmggffff."
Bego: "Jel' to sereš?"
File: "Serem."
Bego: "Ma daj, sereš!"
File: "Ne serem! Serem."
Bego: "Pazi stvarno sere!"
Na parkingu groblja Lovrinac...
Momo, Bego, Tonči i File dolaze po Leona i Nikolu na groblje.
File: "Eno im auti, ali gdje su oni?"
Momo: "Umrli su."
Bego: "Vjerojatno inspirirani mjestom. Eh, ti umjetnici..."
Tada se Leon ukaže iz nekakve hladovine.
Leon: "Zašto toliko kasnite?"
Bego: "Zato što se nikome pametnome ne žuri na Lovrinac."
Onda se išlo cestom do Drvenika, pa trajektom do Korčule.
Tonči: "Znači, sad se spuštamo na trajekt."
Bego: "Moramo. Prije dok su sela bila na brdu, i trajekti su bili tamo. A onda su se sela spustila na more, pa su premjestili i trajekte. Šta tu nije jasno?"
Tonči i Leon na trajektu...
Tonči: "Sad znam zašto ovaj trajekt ide dva i po sata. Jer ide brzinom hoda."
Leon: "I to onog laganog, s noge na nogu."
Tonči: "S peraje na peraju."
Da bi prekratio vrijeme, Bego se posvećuje svome hobiju.
Begin hobi: prije i poslije...
Onda konačno Korčula i tonska proba.
Bego: "Vidi, i kapetan Nemo je došao na koncert! I sad nek' mi netko kaže da Jules Verne piše pizdarije!"
Najprije je nastupila grupa Ready Cool (ovo desno im je pjevačica)...
Leon kuva pjevačicu, a Bego prdi.
Leon gura laktom Begu i šapće: "Jebate, ne prdi! Smrdi grozno."
Bego: "Nemoguće, moje govno ne smrdi."
File: "Ne, nego je od marcipana."
Bego: "Čak i bolje! Moje govno je transcendentalno. Čiste je duhovne prirode."
Leon: "Sad ćeš još reći i da miriše."
Bego: "Ako je govno duhovno, onda ne smrdi. To je prije jedna anđeoska aroma."
File: "A kako si ustanovio da ti je govno duhovno?"
Bego: "Izvagao sam se prije sranja i imao sam 96 kila. Onda sam nasrao dobra dva kila i opet se izvagao. Kako sam i tada imao 96 kila, zaključio sam da moje govno od dva kila ne teži ništa, znači da na njega ne djeluje gravitacija, što znači da nije materijalno nego duhovno."
File: "A ja po mirisu zaključujem da ti ne valja vaga."
Bego: "Ne mogu s tobom raspravljati o takvim duhovnim temama, jer vidim da si ateista."
...a onda je nastupio Luky, pa Oliver, pa onda svi zajedno.
Oliver: "Mi se vidimo svako po stoljeća. Šta ima novo?"
Bego: "Oženio sam se."
Oliver: "Opet! Koji ti je ovo put?"
Bego: "Četvrti."
Oliver: "Onda se to ne čestita."
Bego: "Ma vidi! Kako to misliš?"
Oliver: "Mislin da si poludija."
Bego ponosno: "E, to jesam odavno."
Onda se Bego okrene Fili: "Jesi li vidio kako me Oliver cijeni, a? A ne kao ti, da mi govno nije duhovno, nje, nje, nje..."
ZDENKA, HELENA I VALERIJA
Supetar, 14.08.2009
Pred nastup, Pif pokazuje ekipi najnoviji uradak iz svoje produkcije...
Neven je na koncert došao malo skurcan.
Bego: "Šta ti je?"
Neven: "Ma ništa... privatni problemi."
Bego: "Ajde razvedri se, nije sve tako crno. Ako malo bolje pogledaš, uočit ćeš nježne tamnosive nijanse kojima je ta crnina tu i tamo fino protkana."
Pif: "Da, za to vrijedi živjeti!"
Zdenka sve bolja i bolja...
...a onda šlag: sve tri dive zajedno, pa skupna fotografija za dugo sjećanje.
Ekipa se sprda: "Lova, meni treba lova..."
Bego: "Ne rugajte se s najboljim uratkom hrvatske turbo-pop produkcije! To je jedina pjesma koju mogu u potpunosti doživjeti, sasvim se poistovjetiti s tim emocijama..."
Zdenka: "Koliko god je teško, ipak je ovo lijep posao."
Helena: "Prekrasan."
Zdenka: "Mi smo sretni ljudi."
Helena: "I to znamo."
Zdenka: "I na tome smo zahvalni."
Bego: "A oni koji imaju stalan posao su sretniji od nas, ali ne znaju to i stoga nisu ni zahvalni."
Helena: "Hahaha, ovo moraš objaviti!"
Evo, objavljeno.
(nastavit će se)
Post je objavljen 16.08.2009. u 14:42 sati.