Marketing
Vlasnik snova
Vlakovi svojom težinom pritišću tračnice i one poput pasa cvileći nakratko umiru. Zvuk udaljene željeznice miješa se sa cirkuskom glazbom i pretjeranim afektiranjem, nitko se sada ne obazire na beskućnikove tužne i usamljene, neartikulirane pjesme. Nepodnošljivi zvukovi, nesnosna buka, samo u epitetima ostaju takvi jer ništa ne može penetrirati u unutrašnjost pomračenog uma. Nestali su svjetlo i tama, propali pod i strop, netko je škarama prerezao konce, a sloboda sada više ništa ne znači. Možda nikada i nije ništa značila...Tiha svirka metalne trube i nostalgičnog vjetra, samo je nekoliko ljudi i malo sasušenog lišća ostalo da pokopaju ostatke ideala koji su nekada plutali na ljubičasto plavim oblacima naših snova. Kada bi spalili ono što sanjamo, prah nadrealizma Morfej bi ukrao, potajno usuo u svoju vreću i ponovno ga nasipao u naše promjenjive oči...a onda bi se nanovo otrovali Dalijem i sanjali, sanjali, sanjali do apokalipse. Strah me sklopiti tople kapke i vidjeti čudovišta dugih ruku kako pogrbljeni kroče iz ormara, snivati gubitak prijatelja i vlastitu demenciju, ali sanjati ljubav i neizmjernu sreću koju ne mogu obgrliti rukama, toplinu ljudskog tijela i klišej srodne duše, kako bi jednim treptajem pospanog oka odagnao novonastalu iluziju koju sam se toliko trudio izgraditi, najgora je noćna mora koju mogu usnuti...Pokopati snove ili ih spaliti na lomači? Pokopati zbog toga što će mi taj glagol očuvati zdrav razum.
Joy Division '' The Eternal ''
Procession moves on, the shouting is over,
Praise to the glory of loved ones now gone.
Talking aloud as they sit round their tables,
Scattering flowers washed down by the rain.
Stood by the gate at the foot of the garden,
Watching them pass like clouds in the sky,
Try to cry out in the heat of the moment,
Possessed by a fury that burns from inside.
Cry like a child, though these years make me older,
With children my time is so wastefully spent,
A burden to keep, though their inner communion,
Accept like a curse an unlucky deal.
Played by the gate at the foot of the garden,
My view stretches out from the fence to the wall,
No words could explain, no actions determine,
Just watching the trees and the leaves as they fall.
Post je objavljen 06.08.2009. u 23:26 sati.