Marketing
Po Bilogori
Bilogora je naša najniža (najviši vrh 309 m), ali po dužini i prostranstvu jedna od najvećih gora. Zbog male visine geografski ne spada u planine nego u humlje, ali svojim prostranstvom i nizom blago zaobljenih vrhova prekrivenih šumom privlači planinare koji su na brijegu nad selom Maglenča 1951. g. izgradili planinarski dom Kamenitovac , češće zvan Planinarac. Kad god dođem u Bjelovar obavezno odem do oko 10 km udaljenog Kamenitovca, pješice ili biciklom, a već nekoliko godina se u pitomim šumama oko doma održavaju i orijentacijske utrke.
Pred 20-tak godina vodio sam i planinare iz Rijeke po brežuljcima i selima Bilogore (na slici pred paviljonom od bračkog kamena u bjelovarskom parku).
Proglašavanje pobjednika u orijentacijskom trčanju pred planinarskim domom (prošle godine u rujnu)
Pogled sa livade ispred planinarskog doma
Starinska kola sada služe kao cvjetnjak
Uz cestu od doma prema mjestu Šandrovac postavljene su razne drvene skulpture, a ima i morskih pasa.
Posjetio sam šumarsku kućicu i izvor "Pohajdin bunar" gdje još nisam bio.
Kraj kuće šumari su uredili lijepi ribnjak.
Lijepu šetnju po Bilogori su imale i Ericca i Priče iz planine za vrijeme "Proljeća na Bilogori" i o tome su pisale na svojim blogovima.
Ovako je bilo na odmorištima (snimio Čamac iz HPD Bilogora)
Pogled na grad Bjelovar iz Novoseljana
A ipak, Bilogora je lijepa. Lijepa baš zbog pitomosti, zbog pristupačnosti, spokojstva, širine, zbog blagosti, zbog dostižnosti. Kao hrptenjača jazavca meka je i podatna, odana kao pseći jezik, susretljiva kao jagnje. Ona je sva okruglasta kao Turkovićevi pejzaži, kao hljepčići što ih je namiguša priroda izgubila između Zagorja i Slavonije. U njoj nema stranputica, nema teških uzbrdica, nema goleti, ona je kao zelena gatalinka na sjemenju suncokreta. U njoj nema raspojasanih voda, ni jezera, ni slapova, njome migolje razigrani potočići što se uz smijeh i igru preskaču. (Božena Loborec)
Post je objavljen 27.07.2009. u 13:13 sati.