Ne volin ovi posa',
Šporka mi brate kosa.
I slipljena ispo šljema,
Ode mi radosti nema.
Ne moreš živit o buke,
Šporke mi brate ruke,
Postat ću slip i gluv,
Doša san ka grana suv.
Nekad me držala lova,
Diga san kredit do krova.
Pošteni dug triba vratit,
A ode me ne mogu platit.
Triba san slušat stare,
Aj sinko u političare.
Tamo se, za ništa plati,
I svi tu želu ostati.
Ma jeli....
A baš me veseli....
Sad iden kupit kravatu,
Jadranka sprema salatu,
Večera, a baš san gladan,
Od gladi u afan padan.
Post je objavljen 24.07.2009. u 23:36 sati.