Marketing
" Društvena životinja " u recesiji
ŽIVOTINJSKO CARSTVO
Je li Hrvatska televizija Zoološki vrt, po svemu sudeći, promatrajući najnoviju, ljetnu shemu HTV-a, takav zaključak se nameće sam po sebi.
Napokon smo saznali tko je naš predsjednik u odlasku, Stjepan Mesić, izravno u kamere svojih novinara na HTV-u priznao je svoje genetsko podrijetlo, „ ja sam ipak društvena životinja „, rekao je čovjek koji je nasmijao Hrvatsku.
Financijski policajac u Hrvatskoj
Notorna je činjenica kako se Hrvati nisu usrećili hrvatskim rendžerom, usamljenim ratnikom protiv fašizma, kako sam sebi voli tepati aktualni predsjednik. Za vrijeme njegove vladavine Hrvatska je postala gnjezdo fašističke nomenklature, ako je vjerovati njegovim konstrukcijama i podmetanjima nekadašnjih „ MOKRIŠTARACA „ sa HTV-a. Teško se oteti dojmu da mediji, poglavito javna televizija, namjerno šire paniku među ionako frustriranim građanima, nerijetko koristeći konstrukcije i podvale kao svoju, neku samo njima poznatu istinu. Zaziva se MMF. Svjetski financijski policajac u Hrvatsku ulazi početkom ovog stoljeća u vremenima Račanovog režima, iz tih vremena pamtimo dva stand by aranžmana. Građani itekako dobro znaju što nam je taj aranžman donio, diktaturom MMF-a, Hrvatska je privatizirala nekoliko svojih kapitalnih poduzeća, nije se radilo o svojevoljnom izboru, već se poslovalo po principu: „ uzmi ili ostavi „, odnosno vodilo se načelom, „ zvao si me i sad me imaš „.
Hrvatska, Bogu hvala, dolaskom Sanaderove koalicije definitivno zbacuje jaram financijskog policajca i hrvatsko gospodarstvo počinje disati svojim plućima, no, malo po malo, sustižu nas grijesi prošlosti. Što sada, kada se više nema ništa vrijedno za prodati? Više nije moguće rasprodavati hrvatsko srebro, jer srebra i nema, ostala je samo bronca iz antikvarijata, uglavnom loše kvalitete. Zašto hrvatska Vlada ne udari na posljednje režimsko uporište Pantovčaka, Hrvatsku televiziju? Zašto da mi u ovakvoj recesiji plaćamo dodatni namet od sedamdesetak kuna mjesečno, kad još k tome Sabor svojim zakonima ide na ruku takozvanoj javnoj televiziji, zašto bi ta kuća i privatna igračka Stjepana Mesića, Denisa Latina, Zorana Šprajca ( Jovanovića ), Ace Stankovića i dalje živjela na državnim jaslama, bez da plaća PDV državi i građanima čiji je navodni javni servis? Drugim riječima, zašto bi mi financirali skupa krstarenja novinara hrvatske televizije, zašto bi sljepci vodili ljude zdravih očiju?
Kad vam jednom MMF dođe nas vrata, vi ste suvereni kao Tibet pod vojnim nadzorom velike Kine. Tek u tim trenucima naši političari postaju ono što doista jesu, što sjajno igraju u teatru apsurda posljednjih desetak godina, marionete u rukama svjetskih moćnika, lutke na koncu koje se povlače po kabinetima od Bruxsellesa, do Ljubljane. Zamislite face naših vrlih sindikalnih čelnika, sve odreda teška sirotinja sa plaćom većom od bilo kojeg saborskog zastupnika, kada im MMF bude diktirao razinu radničkih, socijalnih i inih prava, sa njima nema pregovora, jednom potpisano, mora se ostvariti, ne pitajući za cijenu, a takve institucije uvijek naplate svoj rad, na ovaj ili onaj način.
Vučji čopor u hrvatskom brlogu
''Strategija vučjeg čopora'' u svom najrigidnijem obliku ulazi u svoju završnu fazu, javnom televizijom defiliraju „ spasitelji „ Hrvatske države, ljudi kojima čovjek pri zdravom razumu ne bi povjerio ni čelno mjesto kućnog savjeta, a kamoli vođenje zemlje pred financijskim slomom. U takvim okolnostima „ društvena životinja „ traži nasljednika po svojoj mjeri, nakon neuspješnog eksperimentiranja sa županom Primorsko-goranske županije, u prvi plan izbio je nekada „ uspješni „ pretvorbeni predsjednik Hajduka, Nadan Vidošević, s obzirom kako nitko normalan ne smatra Ivu Josipovića, realnim kandidatom koji bi u stvarnosti mogao useliti u predsjedničke dvore. Jednostavno čovjek nema karizmu kakva je potrebna za jednu personaliziranu kampanju, Damir Kajin, kao sušta suprotnost ( suprotnosti se privlače ), profesoru Andriji Hebrangu, igrač je regionalnog šesnaesterca, čovjek koji ne može pretrčati teren i doći u priliku matirati suparnika pred njegovim vratima.
Šteta što u ovakvoj konstelaciji snaga kandidati poput Miroslava Tuđmana ili Josipa Jurčevića ne mogu ozbiljno se nametnuti svojim idejama, prije svega sputani manjkom financijske moći i medijskim bojkotom. Može li se netko sjetiti ozbiljnije televizijske emisije u kojoj je spomenuti dvojac gostovao nakon što je izrazio svoje predsjedničke ambicije? Dakle, ostaje Hebrang, te kanditat kojeg izabere trenutačni šef države, između njih dvojice voditi će se i odlučujuća bitka za trećeg hrvatskog predsjednika od neovisnosti. Sanader? Ne ovaj puta, premalo je vremena prošlo, narod to sigurno ne bi blagonaklono prihvatio, međutim, što vrijeme nosi u doglednoj budućnosti, ostaje da se vidi. Sanader će se vratiti, samo u „ kojem obliku „? Ili „ ON „ zapravo nikada nije ni otišao?
Od koga Hrvatska može očekivati spasonosnu formulu izlaska iz ove morbidne situacije, prije svega moralne kaljuže? Ako se ne pouzdamo sami u sebe, te ako svatko na svoj način ne povuće onoliko koliko objektivno može ( još uvijek držimo namjeru Vlade da oporezuje prihode iznad 3000 kuna, dobrom idejom ), ni MMF nam neće pomoći. Neki ironično zazivaju Hogwarts i Harry Pottera, međutim, profesor Dumbledore je podlegao u šestom nastavku o malom, darovitom čarobnjaku, ni u svijetu mašte ne cvijetaju ruže. Kako dalje? Stenjajući, čovjek je ionako „ društvena životinja „.
Post je objavljen 24.07.2009. u 22:01 sati.