
Ponekad kad pomislim da se život ruga,
da sve što još me čeka samo je tiha tuga,
kad pomislim da se netko gore umorio,
digao ruke, zaboravio, u zapećak bacio,
il' zgužvao pa vatru potpalio,
desi se nešto, neka zgoda neočekivana,
neki čudan slučaj (sasvim slučajan),
nešto mi se oku ukaže, nešto odjednom odnekud iskrsne.
I sjeti me tko sam, da još sam živa.
Da još moja tiha snaga valja klade.
Da još za me' ima tople nade!
Post je objavljen 24.07.2009. u 14:37 sati.