Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

24.07.2009., petak

Odjednom

strast

Ponekad kad pomislim da se život ruga,
da sve što još me čeka samo je tiha tuga,
kad pomislim da se netko gore umorio,
digao ruke, zaboravio, u zapećak bacio,
il' zgužvao pa vatru potpalio,
desi se nešto, neka zgoda neočekivana,
neki čudan slučaj (sasvim slučajan),
nešto mi se oku ukaže, nešto odjednom odnekud iskrsne.
I sjeti me tko sam, da još sam živa.
Da još moja tiha snaga valja klade.
Da još za me' ima tople nade!

- 14:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)