evo vratila sam se iz mrtvih...
možete to shvatiti doslovno ili kao metaforu...
nećete biti u krivu ako shvatite na bilo koja od ova dva načina...
otkad sam otišla od doma proživjela sam puno uspona i jakooo puno padovo...
možda čak i previše za dijete od 16 god.
1. sam došla u nepoznatu okolinu gdje nisam poznavala nikoga...
onda škola...
a šta tu reći kao i svaka druga za sve ostale osim za mene...
svatko svakog zna a ja sama u kutu učionice sama...
sjedim u svojoj klupi i gledam nepoznata lica kao se druže i zafrkavaju...
s vremenom je postalo lakše...
ali opet ne previše...
2. živjela sam s 250 učenika pod istim krovom...
malo/previše ljudi za moj ukus...
u sobama je bilo po 3 učenika...
i to je bilo previše...
barem za mene koja sam naviknuta na svoju sobu i samoću i svoj mir i privatnost...
onda su nastale nesuglasice između mene i jedne moje cimerice...
napetost je uvijek bila u zraku toliko da nismo mogle biti jedna pokraj druge...
tu su bila i pravila doma koja su jednostavno bila stvorena da ih se krši...
što sam naravno i radila...
3. upoznala sam u domu dečka koji je jednostavno bio savršen...
naravno slomio mi je srce...
toliko o savršenosti...
nakon toga krenula sam piti...
ne piti opijati se za svaku sitnicu...
čisto zato što sam izašla van...
a ponekad i iz dosade...
u školi sam skroz popustila...
ali tu dolazi do preokreta...
ali to nekom drugom prilikom...
Post je objavljen 11.07.2009. u 23:39 sati.