Imamo Hrvatsku
Prva Jugoslavija nastala je kao direktna tvorevina raspada triju carstava, otomanskog, ruskog i austrougarskog, koje orkan kapitalisticke ekspanzije 20. stoljeca raznosi poput sasusenih sezonskih listova prvim jesenjim povjetarcem, a pod cijim se neposrednim utjecajima odvijala povijest dotadasnjeg Balkana.
Dok se Druga Jugoslavija radja na pukim proturjecnostima te iste kapitalisticke ekspanzije sto se transformira u Njemacki nacifasizam i u vlastitog mu dvojnika Ruski staljinizam.
Taj tragikomican abortus ostavlja iza sebe jedno nakazno nosence osobina vlastitih klanskih predaka: animalne naklonjenosti prema klanju, palezu i razaranju svega zatecenog, i njemu stranog.
Balkanom se tako drugom polovinom 20. stoljeca socijalisticka laz i nacionalisticko mahnitanje posve stapaju u jedno, transcendentiranjem u tajkunizaciju i krizarenje medjusobno uslovljene zakonodavnim i fiskalnim nametima drzave .
Amalgamira se fasizam sa antifasizmom, domovinsko uskocije sa kontinentalnom
imperijom, humanizam sa nasiljem, suradnja sa konkurencijom. Neoliberalizam sa orkanskom refeudalizacijom tog lijepog krajolika, ponovno paljenog, raseljavanog, klanog i do temelja opustosenog materijalno i duhovnih stecevina.
Kod toga se valja osvrnuti na jedno od glavnih drustvenih pitanja koje se namece danasnjem civilizacijskom covjeku u opce, na njegovom krucijalnom raskrscu neizvjesne mu buducnosti, time da se bar letimice obrati iskustvima i lekcijama nakupljenima pisane, djelomicno biljezene, i znanstvenim predpostavkama unatrag sagledavanjanih sve do nekih sto tisuca godina ljudske evolutivnosti.
Pojavom prosvjetiteljstva, Morgan prvi povlaci onaj znacajni zastor prema sagledavanju jedne od najdublje i jedva sagledive prahistorijske epohe karakteristicne po svom drustveno uredjenju cjelovite plemenske demokracije tog razdoblja, dok nam daljnja znanstvena istrazivanja, gotovo na svim drustvenim poljima: fizike,sociologije, filozofije, antropologije, pruzaju konacan uvid u civilizacijsku epohu pisane rijeci iz zadnjih 4-5 tisuca godina, koja se radja postepenim procesom pojave privatnog vlasnistva, socijalnih klasa i njenog upravljackog tijela Drzave.
Vec starogrcka kultura dovodi do sagledavanja tog novog drustvenog uredjenja teorijske demokracije u najpotpunijem cvatu robovlasnistva, koja od tada do danas predstavlja vladavinu manjine nad vecinom, za ciju provedbu vladajuce klase povjeravaju mandat novo nastajucoj hegemoniji birokratskih kasta.
Pojava drustvenih klasa uporedo radja i drustveno interesnu dvojnost.
Ono sto stice ogradjivac datog teriorija u vlastite svrhe, ne samo da vise ne sluzi interesu plemenske zajednice kao cjeline, naprotiv, ono ga zakida, osiromasuje, razvlascuje, pauperizira.
Novo nastali odnosi privatnog posjeda time potvrdjuju dualitet drustvenih interesa, i stvaraju potrebe za administrativnim organom kao arbitrom izmedju novonastalih klasa u obliku Drzave, koja se postepeno profilira u danasnjeg predstavnika iskljucivo posjednickih klasa i svestranog zastitnika njihovih interesa: osvajackih, jurisdistickih, eticki maralnih, ekonomskih, vjerskih i kulturnih sticanja, kao i stjerivanje sirokih masa u puki proizvodni i ratnicko uporabni objekt.
Post je objavljen 11.07.2009. u 19:18 sati.