Marketing
malo radim..., ne radim... ? :)
Prošao prvi dio nekog ludog neradnog ili poluradnog tjedna...
Petak, ma koliko se pridržavao uputa vezanih za posebnu regulaciju prometa povodom nailaska Kineske ekspedicije, nisam mimoišao čekanje u autu od preko pola sata, strepnju hoću li izdržati u naknadnoj gužvi s benzinskim parama na kojima, vrlo uspješno, moj škodilak ponekad vozi 
( kad zaboravni vlasnik ne mari da je i on ponekad gladan..), nevjerojatnoj demonstraciji vozačkih sposobnosti naših pilota u zrakomlatima, pri čemu sam se prisjetio filma „Ima li pilota u avionu?“ i „Bliski susret ente vrste...“, neposrednoj ćakuli s našim vlastima – kojima, ruku na srce, nije lako s ovakvim neuroticima poput mene koji jure na vikend a zapnu zbog nekakvih desetak blindiranih mrcina, autobusa, hrpe policajaca na motorima i autima s razno raznim svjetlećim obilježjima...ali, konačno sam u neko doba i krenuo van grada..... 
Strepnja za moje biljčice djelomično je bila opravdana.. malo mi pomlatilo grašak, i jedan paradajz.. ostalo se dosta dobro drži, čak i napreduje..No vrijeme mi baš i nije išlo na ruku i kao da je ova kiša, doduše najavljena, doprinijela nekom opuštanju, smirenju i malom skupljanju snage za vrijeme koje dolazi..a dolazi.....
No, iako kišovit, vikend je bio i malo radni.. sredio sam jednu stranu živice i baš sam ponosan na „zlodjelo“ koje sam učinio... u jednom dijelu, gdje se više nisam mogao igrati i graditi stepenice od živice (zbog očvrsnule konstrukcije koja je dobro zarasla ove godine) porezao sam živicu do dna... nagodinu će opet biti mlada, podatna za uređivanje i neće me tako ljutiti ko sada.... 
Vrt.. ah, dolaze i plodovi koje sam tako revno pratio cijelo vrijeme – prva berba graška ( bit će ga još...ooo. hoće), berba prvog krastavca, polako i paprike pokazuju svoje plodove, feferoni... Tikvice su konačno dobro oprašene i rastu nezaustavljivo.. naravno, berba je već počela – jedva čekam spohati ih.... Čak i paradajzići pokazuju da je uskoro vrijeme kada više neće biti zeleni – počeli su dobivati svoju zrelu boju i ne sumnjam, uskoro će se naći u mojoj ruci na putu prema slatkom zalogaju..... 
Čak i cvijeće koje uporno sijem izniklo je u tragovima i dio koji je uvijek bio nekako pust čini veselijim i radosnijim – čak ni kiša nije pokvarila taj dojam.....
Ipak, najjači dojam ostavio je na mene puž, koji, uz sve prepreke hrabro, noseći sa sobom na svojim krhkim plećima kučicu korača naprijed i svake je sekunde bliži svome cilju.. gledao sam ga dugo i shvatio kako je i naš korak, pun prepreka, ponekad otežak ali ipak korak prema naprijed.. s tim nekim mislima ugledao sam dva leptira – koji, kao da su čuli moje misli i pokazali mi kako je život pun ljubavi..samo, samo treba, makar i puževim korakom, poletiti... nikada nisam vidio leptire u strastvenom zagrljaju i ostao sam malo iznenađen – u jednom trenutku osjećao sam se ko neki voajer... ali, i s ovim leptirićima sam shvatio koliko se od prirode može naučiti, a ponekad smo tako okrutni prema njoj.... i, iskreno, iznenadio sam se koliko je dugo ta strastvena ljubav trajala......
Kiši sam se naravno poveselio što zbog zalijevanja svih biljčica to i zbog punjenja cisterne koja je bila grrr... na rubu.. .naravno, i bačvice za zalijevanje što vrta, što cvijeća, lijepo su se napunile i, kada pada kiša, poželim još koju sistemom prelijevanja, složiti u nizu... no, kiša će ipak ovih dana dati toliko potrebnu vlagu mojim mazama, napuniti cisternu..a ja, ja se nadam da ću za slijedeći vikend papati pohane tikvice u većim količinama..no, do tada... još pokoji radni dan...no, ništa, baš ništa ne može skrenuti moje misli koje su ovih dana, u mojoj maloj oazi, daleko od gradskog ludila spojene s prirodom, dobile neki novi sjaj...... 
I naravno, ne mogu ja bez mojih sličica ......
Post je objavljen 22.06.2009. u 22:53 sati.