Marketing
idem dalje....
Eto vidiš... već je srijeda.. ( naruči brusnicu ) 
Dakle, doista su mi dani počeli kliziti iz ruku .. ne znam da li je uzrok ovaj ludi tempo, vrijeme zbog kojeg me, kako bi moji prijatelji Dalmatinci rekli, hvata fjaka, da li svakodnevni stresovi..ali leti... lete dani, lete ko minute ili...kako Fosili pjevaju „Godine idu lete ko minute...“
Tek sam se vratio s puta i vikenda, malo raspremio kaos koji sam napravio... malo prošetao do posla...i hop..srijeda... nekako mi se čini da u preostalom vremenu nemam baš neku volju za bilo što pametno napraviti osim maštati, zamišljati i ... krenuti ka novom koraku.
No, krivi su i dani koji dolaze i stoga mi je, nekako, drago da lete... možda ih ni ne primijetim? ..ili, bar ne stignem previše o njima razmišljati... jedan me ipak iznenadio – navršava se godina dana od odlaska oca – nekako, mislio sam da neću zapamtiti taj dan, naročito ne nakon svega što mi je „ostavio“ kao repove svojeg suludog života..a ipak, sjetio sam se.. da li zato što sam tih dana bio lud s više strana, što su me stiskale obveze i na poslu nakon kojih više ništa nije kao prije, da li zato što sam i njega imao na duši i svaki drugi dan pićio preko 100 kilometara za vidjeti ga, doslovno ..vidjeti...... , da li zato što sam pomislio kako ću za spojene Blagdane koji su dolazili malo odmoriti i naspavati ... pa mi je i to osujetio, da li zbog strašne svađe sa ostatkom njegove obitelji i „nasljednicom“ (što još tada nisam niti slutio..) na samom ispraćaju ... da li zbog svih peripetija koje sam imao tih dana., da li zbog kredita koji sam morao dignuti da bi podmirio sve troškove (i kojeg ću još 14 mjeseci otplaćivati) da li zbog utjehe drage mi osobe koju sam, neočekivano, dobio...ne znam...ali, sjetio sam se. . . E stari moj.. jednu ti želju nisam ostvario i nije mi žao... nisam dao da ti pjeva Oliver i „oprosti mi pape...“ a znaš zašto? Samo zato da neko ne bi pomislio da tražim tvoj oproštaj jer „ja sam pape isti jer san život kuša...“ nisam i nikad ne želim biti niti u tvojoj sjeni... a opet, ne mogu ne priznati da si mi bio otac...i, ja nemam žaliti za čim...ja sam tebe upoznao, ali pape.... mislim, mislim da si ti nešto propustio... propustio si upoznati svoga sina – ne, ljubav nisam tražio....ali dao sam ti ju puno više nego sam mislio da mogu toliko osjećati i dati za tebe.. a znaš zašto.. zato što uvijek se sažalim i želim pomoći svakome...pa i nepoznatima kao što si ti i bio za mene... nevjerojatne su životne priče – živio si s nama a nije te bilo – ne jednom pomislio sam da bi bilo bolje da si otišao, bolje za majku... jer, ja i tako ne bi imao oca ali bi ona, a i ja, imali mirniji i zdraviji život... kada se samo sjetim dana kada vam je javljeno da sam možda stradao kod Osijeka, jer, nisu me našli... nisi ostao uz majku... sama je prolazila sate i sate ... mislim i dva dana, dok se nisam javio... boli to stari...boli... a kad sam se vratio nisi mi ni ruku pružio.. ma, ne znam da li bi je nakon svega i prihvatio... i znaš što.. previše si mi obuzeo misli ovih dana, bacio me u neka loša razmišljanja a to ti neću dozvoliti! Stari... kako god bilo da bilo...jednom kad se sretnemo nisam siguran da li ću se sjetiti kako izgledaš... nisam...ali je sigurno .. više ti neću dozvoliti, ni tebi ni onoj tvojoj nasljednici, da mi remetite moj, kakav takav život... eto..da ne kažeš da se nisam sjetio.. i znam stari datum, znam...ali isto tako znaš da je to bilo dan iza Sanjinog rođendana – pomislio sam da si ciljao taj dan da mi dodatno naneseš neke dodatne krivnje... , ali ipak ti to nije uspjelo ... i zato, da ne bi prigovarao kako se tebe nikad ne sjetim, odvojio sam ti par misli sada... jer ove godine.. ove mi godine nećeš poremetiti plan za produženi vikend... ma kakav on bio, makar spavajući ali bit će moj....
Na poslu drame... još uvijek sam velika enigma, šuška se da ću dobiti raspored na mjesec dana... jer.. eto, boss će mi se „osvetiti“ za „svojevoljni“ odlazak iz Slavonije.. pih.. jedno sam u sebi raščistio... dragi moj Veliki... nisi ti u stanju izmisliti posao kojeg se ja neću potruditi odraditi, ali, isto tako, moram upozoriti... nisi upoznao Smotanog kad pukne... a to..e to ne bi bilo dobro... u svakom slučaju, svakodnevne pošalice na moj račun privikavaju me na cijelu plejadu radnih mjesta..i, iskreno, u svima sam se „snašao“ .. sada još samo da doznam koja je cura donijela pravu vijest.... jedna mi se nikako ne sviđa... jer, značila bi godišnji malo kasnije..ali, vidjet ćemo... strpljiv sam ja....
I uz sve ove dane koji mi dolaze...odlučio sam probati drugačije... kako sam se staroga već spomenuo... spomenut ću se i Sanjinog rođendana.. jesmo mi rakovi čudna vrsta..a ja, ja kao da se lijepim za srodne mi i drage račiće... i znam da bi ona voljela da doista odmaknem od tog račjeg jedan naprijed dva nazad...... njoj misli, lijepa sjećanja i vječna ljubav...a meni neki novi sni ...novi koraci..nova ljubav.....
e pa draga...probat ću... Sretan ti rođendan ljubavi i, popij s majkom i jednu za moj korak... ali naprijed i za neke nove sne.... sve ostalo reći ću ti za rođendan..... 
„Noćas lipi san usnija san
putujen tamo
noćas idem di svakoga znam
putujen tamo..“
„..Noćas idem di miriše sol
putujen tamo
na tom putu da ostavim bol
čekaj me samo..“
Post je objavljen 17.06.2009. u 09:00 sati.