Osjećam se tako čudno,tako ispunjeno ,sretno,zaluđeno i zaljubljeno,ali u tolikoj mjeri da to nekad i boli....
Baš sam jučer razmišljala o prošloj godini,prošlom ljetu i svim ludostima i glupostima u koje sam se upuštala...više nisam ta osoba,sada sam godinu starija,godinu zrelija,moglo bi se reći ,godinu iskusnija.....
Shvatih da sam se na neki način primirila,postala sam nekako staloženija,više razmišljam o nečemu prije nego to provedem u djelo.....
U ovih godinu dana sam se toliko posvetila ljudima u svom životu,al' vidim da to i nema nekog smisla,a ni svrhe....jer neki ljudi te jednostavno nikad neće cijeniti,ma koliko dobar bio,ma koliko se trudio,iako u dubini znaš da to radiš kako bi oni bili sretniji....zato sam odlučila da što god da radim,radit ću to za sebe jer mislim da ne bih podnijela još jedno razočaranje u ljude.....iako tko zna,bilo bi to još samo jedno u nizu.....
Ne mogu opisati što osjećam prema jednoj osobi....svako jutro se probudim i pitam se da li je to moguće....jer ovo je nešto potpuno novo,nešto totalno drugačije....i strašno se bojim zapravo....baš zbog toga što je to toliko drugačije,pa ne znam u što se upuštam,a svjesna sam koliko me to može slomiti....i znam da je to glupo,ali zapravo kad god me ta osoba zagrli ili poljubi,ja razmišljam o tome koliko mi je lijepo i strah me da to netko/nešto ne uništi jer sve što je lijepo kratko traje....ja ne želim da ovo kratko traje....ne želim da prestane....
Znam...glupa sam što uopće razmišljam o takvim stvarima....al ja sam takva osoba.....ne mogu si pomoći...
Post je objavljen 15.06.2009. u 15:22 sati.