Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

bijeli leptir (3), kratka priča ...

Photobucket
photo by rusalka




U sljedeće tri godine Ruana ni jednom nije sišla do jezerske obale, ali svaku bi noć provodila na prozoru, gledajući prema jezeru.


Seoski je starješina poželio Ruanu nakon ženidbe smjestiti u odvojenu kuću na kraju sela želeći izbjeći ljubomoru svoje prve žene. Tu će je ljubiti nesmetano, tu će ona biti podalje od pogleda drugih muškaraca. Ruani je prepustio izbor kuće, a ona je izabrala kuću u kojoj je kao dječak jednom davno živio čarobnjak. Kuća je nakon čarobnjakova odlaska postala zajedničko vlasništvo seljana, a oni je rado starješini prodadoše.


Trošnu je kuću dao raskošno urediti, pitajući Ruanu ima li kakvih posebnih želja. Ruana nije marila za raskoš, a imala je samo jednu želju; poželjela je da ne zazidaju prozor okrenut jezeru. Starješina je pristao, za njega je to bila samo još jedna prilika da pokaže svoju moć. Pravila koja su važila za seljane mogao je kršiti i činio je to s pritajenim likovanjem. Uz to, nadao se kako će zadobiti Ruaninu blagonaklonost ispunjavajući joj želje.


Ruanina je kuća bila jedina kuća u selu s prozorom okrenutim jezeru. Starješina je bio zadovoljan, pogled na jezero zadržat će Ruanu u kući i dati joj privid slobode. On je naime znao za ranije Ruanine jutarnje odlaske do jezera. Više ju je puta u prošlosti krišom slijedio i dobro skriven promatrao, očaran izrazom njezina lica osvjetljena mjesečinom, zadivljen sjajem njezina pogleda uprtog u daljinu.

Sada je pomislio: Nema štete od gledanja...

Samo ti gledaj, golubice, gledaj do mile volje, dok su vratašca kaveza zatvorena a ključ u mojem džepu
...



Ruana je tri godine pokušavala biti dobra žena starješini. Ali nije mu uspjela postati čak ni ženom. Kad god bi joj on pokušao prići kao muškarac, Ruana bi se zatvorila poput školjke, pa je brak i nakon tri godine ostao nekonzumiran. Povrijeđen u srži taštine, on nije želio priznati poraz, pa se Ruanin život pretvorio u moru. Obvezni muževljev posjet jednom tjedno, u njoj je izazivao tjeskobu. Nakon njegova odlaska grubom bi lanenom krpom otirala tragove njegovih dodira pa zatim provodila noć na prozoru, gledajući prema jezeru. U svanuće bi joj uspijevalo pobjeći u san, a kad bi se u suton probudila, opet bi je počela mučiti pomisao na muževljev slijedeći posjet. Nije mogla narediti sebi da mu se otvori a on je nestrpljivo i sebično mislio samo na svoje zadovoljstvo, ne shvaćajući da bi mu Ruanina vrata prije otvorio nježan dodir nego grubo nasrtanje.


Jedne večeri kad joj je on opet pokušao prići, zaprijetila mu je da će se utopiti u jezeru ukoliko je ne ostavi na miru. On tada poželi udariti je, no pogled tih plavih očiju nalik jezerskoj vodi u kojoj se ogledaju zvijezde, zaustavi mu već podignutu ruku. Nastavio je dolaziti joj svakog tjedna, no više joj nije prilazio kao ženi. Sjedio bi do kasno u noć i gledao je, pokušavajući uloviti i zadržati njezin pogled. Nastavio je posjećivati je jednom tjedno ne samo stoga što ju je još uvijek želio, sada još više nego prije, nego i stoga da sačuva privid.


Seljani su pozorno zamjećivali njegove tjedne dolaske Ruani i zavidjeli mu, misleći kako on uživa u njezinim zagrljajima, poljupcima i svemu ostalome što mašta može stvoriti. Čuvajući privid, naredio je Ruani da prozor prema jezeru danju ne otvara i zaprijetio joj da će prozor zazidati a vrata zaključavati, ukoliko ga ne posluša. No, Ruani je bilo dovoljno to što jezero sa svoga prozora može promatrati noću...


Vrijeme je prolazilo i Ruana je vjerovala kako će čitav život proboraviti danju iza zatvorenih prozorskih kapaka, a noću na otvorenom prozoru, gledajući jezero. Povjerovala je kako će ostariti i umrijeti neljubljena.


A onda jedne noći, vođena nekim poticajem koji ni sama nije sasvim razumjela, Ruana u otvoreni prozor stavi zapaljenu svijeću. Na trenutak joj se učini kako je kao odgovor na slabu iskricu na njezinu prozoru, na sredini jezera bljesnulo jarko svjetlo. I dok je još pogledom tragala za tom svjetlošću, pravom ili prividnom, iz noćne maglice povrh jezera doletje bijeli leptir i spusti se Ruani na dlan.




Post je objavljen 10.06.2009. u 00:11 sati.