Marketing
oću petak...
Predvidio sam pakleni tjedan? Možda bolje reći da sam to priželjkivao, jer ovo...ovo nema ni u SF pričama...
No, kako bilo.. tu sam, malo iscijeđen, malo u nekoj bezvremenskoj zoni, sa puno novih spoznaja, ali, još više nepoznanica. Tempo je kao da treniram za Olimpijadu – jedino još nisam otkrio čega, svi smušeni, svi u nekom ludilu, a ja polako pucam po šavovima. Došlo je i mojih pet minuta. 
Prvo sam imao okupacije sa Dopunskim zdravstvenim od oca..ipak, uspio sam nekako svojom svojeglavošću i odlučnošću stvar riješiti ne odlazeći u te dvore, onda hajka na poštu ... neka preporuka, pomislio sam pozdrav od Bilježnika za neplaćene račune.. a ono..neka obavijest po polici osiguranja... no, da bi to doznao i skinuo teret sumnje potrošio sam pakleni sat vremena po najvećoj gužvi u gradu (zapravo ima li više razdoblja bez gužve?). Jučer, nova obavijest, nova preporuka, novi strah.. ma ko mi to trenira živce... danas krenem u najvećoj (opet) gužvi, i pomislim usput skoknuti kod dokija po presudu kad, zapnem na Zelenom valu..i to podobrano... na žalost, nesreća.... podignem pošiljku, a ono, gledajući, nisam znao da li bi kao u špijunskim filmovima pojeo tu obavijest ili ne... obavijest da sam otplatio u cijelosti jedan kredit ( prvi u nizu jupi..) , dakle, kao da to ni sam ne znam, pa konačno ću možda uspjeti neke zaostatke riješiti, naravno, pomalo....
stvarno, ponekad mi presudu, poziv suda i sl. ostave u kasliću, a po ova čuda moram osobno na Poštu... no dobro, i te sam putešestije obavio...da, naravno i dokija ..ali, tek poslije posla....
I, nekako ne vjerujem da je već srijeda, a moje baterije kao u petak.. neko bljakavo vrijeme..zaziva kišu ali nikako da padne, neki teški dan.. Ova nova terapija me čini podosta tromim i to odmah nakon posla – zanimljivo zar ne? Sad sam i pojačao neke doze – kao prošlo je vrijeme prilagodbe, a meni se samo spava.. i sav sam neki bezvoljan. No, ne dam se ja tako lako... imam i neke domaće zadatke jer guzda ima opet one dane u mjesecu.. 
a budući da je meni, opet, ovo bitan mjesec, kao i uvijek, pokušavam udovoljiti – no, nekako nejde.. iscrpio mi misli u prva dva dana i danas kada sam trebao sa raznim pravilnicima krenuti totalno sam pao.. nemam inspiraciju, a još manje volju. Pomislio sam, OK, budem malo doma, poslije dokija..a ono.. prvo sam malo zalegao, pa se muvao po stanu ko krepana kokoš ( nikad ovo nisam shvatio ali sam često iz majčinih usta čuo..) sve kao nešto bi..ali, nejde. Konačno, sjeo sam za komp sa voljom i željom makar započeti taj uradak.. jer, najteže mi je krenuti a poslije misli same od sebe nailaze.. a ono... jok... prvo mi padne na pamet mail kojeg sam danas dobio o preimenovanju HNK Split (po uzoru na naše Kerempuh kazalište) – od sada se zove Kerum puh.. hehe, nasmijem se slatko, prisjećam se Bosanskog lafa kojeg sam dobio i još nekih otkačenih mailova, prisjetim se razno raznog povrća u svim izdanjima kojima me Gali počastila – mislim da će povrće samo u želudac..., sjetim se razgovora sa dragom osobom koja mi je čitala koje vitamine, kakvu prehranu moram konzumirati za ove probleme i mam si zemem jednu mrkvicu i ko zeko grickam tu za kompom, sjetim se izvlačenja lota – naravno da nisam dobio.. kad pogodim one prave brojeve pogodit će i cijela nacija... ali, zanimacija, kikiriki, koštice... I sad ti radi...
u svemu me dekoncentrira vjetar koji tako fićuka kroz zatvorene prozore ( heh kvaliteta ) i dok zamišljen gledam grane kako plešu na tom vjetru opet odlutam i svratim na blog.. a jesam karakter.. ma, ne mogu si pomoć, ovdje mi je ljepše ... no, neću dugo, malo se naluknuti i pem delati... morti i plaću dobim ko zna... 
A moja razmišljanja o odlasku.. eh, ako ne bum ja otišel mislim da bu me guzda poteral ak ostanem ovakav... no, kao i prije šest mjeseci...pričekajmo mudronju da vidimo što je smislio... ljuto je - osjetim...., ima zamki – vidim, ali da ne srljam – ne srljam... što je iznenadilo prvenstveno mene... nekako mi se čini da ova medicina djeluje na čudan način....
Post je objavljen 03.06.2009. u 22:46 sati.