Usnuo sam noćas dragocjenu zemlju,
ali posipana nije prahom zlatnim
već kovana u ognju zvukom željeznim
i nema joj cijene u sjajnom dragulju.
Usnuo sam noćas sveticu dojilju,
aura joj rijeke s vodama mutnim,
skuti plavi u dubinama koraljnim,
a njedra kamena diže priobalju.
Nedaća svaka bi joj vrijeme grdo
i spozna kišu, vjetar strašnu južinu,
naposljetku zvečalo je gvožđe tvrdo.
Vidjeh u znoju i krvi svu davninu
i kola težačka što idu nizbrdo,
usnuo sam noćas svetu domovinu.
.................................................................
Post je objavljen 31.05.2009. u 21:45 sati.