Slavko Kukec - PiPi
31.05.2009., nedjelja
XXXVII
|
Usnuo sam noćas dragocjenu zemlju, ali posipana nije prahom zlatnim već kovana u ognju zvukom željeznim i nema joj cijene u sjajnom dragulju. Usnuo sam noćas sveticu dojilju, aura joj rijeke s vodama mutnim, skuti plavi u dubinama koraljnim, a njedra kamena diže priobalju. Nedaća svaka bi joj vrijeme grdo i spozna kišu, vjetar strašnu južinu, naposljetku zvečalo je gvožđe tvrdo. Vidjeh u znoju i krvi svu davninu i kola težačka što idu nizbrdo, usnuo sam noćas svetu domovinu. ................................................................. |
