- Opa... Ja mislim da tebe više zanima Mike od nastupa... - nasmiješila se Alex onim svojim pokvarenim osmijehom.
- Ja? Što? - pravila sam se glupa. Zapravo, non stop sam mislila na Mikea! Pogledala sam more.
Tako prozirno... mirno i ravno kao ulje... Odjednom, htjela sam biti sama i ostati vječno kraj te mirne površine.
Pogledala sam Vedranu. Ona je previše jaka da bi se na njoj vidjelo da je zaljubljena. Kao da zapušta osjećaje.
U biti, hodala je s Maxom.
- No dobro, ja moram doma. - rekla je Sussie.
- Obećala sam mami da ću pomoć sredit kuću... - nadodala je smiješeći se.
Uistinu, Sussie je imala kuću. Bila je bogata al najnormalnija od svih. Nas tri se žalimo na naše financijsko stanje i miševe u mom i Vekinom stanu dok nas ona promatra.
Nikad se nije žalila ni na šta.
Uvijek je bila nekako... šutljiva.
Zato nam je i bila simpa.
Radi svoje nesigurnosti nije imala puno frendova. Uvijek je bila mirna i povučena.
Za razliku od Alex koja je uvijek bila tako samouvjerena i vatrena.
Potpuno dva različita svijeta.
- Ok, ode nam Sussie. - rekla je Alex.
- Mi ćemo na slaju a njoj ko je kriv što ide pomagat materi. - rekla je Vedrana.
Ali Sussie nije išla pomagati materi.
Nekoliko uglova dalje, stajala je s jednim dečkom.
Dečko je imao plavu kosu i oči boje meda. Bio je odjeven u potpunu bjelinu.
Njegova kruštava kosa mu je padala preko očiju.
Sussie se naslonila na njega.
Osjetila se mirnom. Samo su nježne latice cvjeta breskve padale na zemlju.
Kako je vjetar puhao tako su ih latice okruživale tvoreći izgled kakav je postojao samo u knjigama i filmovima.
***
Nije baš dug al meni se ne sviđa.
Al mislim da je bolji od prošlog.
=D
vi zaključite.
javljajte za postovE!
Post je objavljen 27.05.2009. u 15:58 sati.