Marketing
BREAKING NEWS: KAKO JE POČEO LJEVIČARSKI TERORIZAM U SAVEZNOJ REPUBLICI NJEMAČKOJ?
Ubijeni student Benno Ohnesorg - žrtva komunizma?
Berlin – 2. lipanj 1967. U službenom posjetu Saveznoj Republici Njemačkoj i Zapadnom Berlinu nalazi se iranski državni poglavar i diktator šah Muhamed Reza Pahlevi koji uživa u predstavi berlinske opere dok njegova tajna služba SAVAK, instruirana od britanske i američke tajne službe, ugnjetava narod. U isto vrijeme njemački studenti prosvjeduju na berlinskim ulicama protiv posjete diktatora. U večernjim satima 2. lipnja dolazi do eskalacije:
Među zapadnonjemačkim policajcima u zapadnom dijelu podijeljenoga Berlina širi se za vrijeme prosvjeda vijest da je jedan njihov kolega zaklan; naknadno će bit ustanovljeno da je ta vijest bila lažna, ali do danas se ne zna tko je takvu dezinformaciju lansirao među policajce; nakon toga policija navaljuje na ljevičarski orijentirane studente svom brutalnom silom, stavlja ih u obruč i divljački mlati pendrecima, uz uporabu suzavca i drugih represivnih sredstava, i studenti uzvraćaju prvi put bacanjem kamenja na policiju; u gomili studenata pomiješani su i naroužani policajci u civilu; u jednu sporednu ulicu sklanja se skupina prosvjednika predvođena jednim radikalnim studentom koja uspijeva napustiti poprište obračuna, osim jednog studenta-pacifista, kojemu je to bio prvi politički prosvjed u životu, i koji je zaostao za kolegama u bijegu, te ga je dohvatila skupina policajaca i počela ga divljački pendrečit; u jednom trenutku čuo se hitac iz pištolja, i student Benno Ohnesorg ležao je teško ranjen na podu dok su ga policajci i dalje tukli (poslije je od posljedica ranjavanja preminuo u bolnici); policajac u civilu Kar Heinz Kurras ispalio mu je metak u potiljak; po izjavama svjedoka, Kurrasove kolege su mu dobacili: „Jesi poludio!“, i nakon toga su policajci hitro napustili mjesto zločina; na suđenju zbog ubojstva studenta Ohnesorga se sindikat berlinske policije potrudio sakupiti 60 tisuća ondašnjih maraka (oko 30 tisuća eura) za obranu svoga kolege odnosno za odvjetničke troškove; Ohnesorgov ubojica Kurras, oslobođen je krivnje – zbog nedostatka dokaza ili nedostatne nedvojbene dokazivosti (in dubio pro reo), a optuženik se branio time da je djelovao u samoobrani; godine 2007. je kontroverzni Kurras u razgovoru za njemački polit-magazin Stern iz Hamburga izjavio da se ne kaje zbog Ohnesorgove smrti, i da „mogu bit sretni da nije pobio osamnaestoricu, a ne samo jednog“, kako je naglasio, i općenito u tom razgovoru iskazao bešćutnost, bez imalo pijeteta prema žrtvi, čak ni 20 godina nakon nemilog događaja koji je potresao kompletnu političku scenu Savezne Republike Njemačke.
Naime, događaj od 2. lipnja 1967. doveo je do masovnih studentskih gibanja, kao i do pojave ljevičarskih terorističkih skupina kao RAF /Frakcija Crvene Armije/ i „Bewegung 2. Juni“ /Pokret 2. lipanj/.
Režim komunističke partije u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) je ubojstvo studenta Ohnesorga iskoristio u propagandističke svrhe kako bi ubijenog studenta prikazao kao „žrtvu militarizma“, a Saveznu Republiku Njemačku kao crnu ovcu, te je u dobrom dijelu zapadnonjemačke javnosti vlastita država u percepciji njenih građana ispala u najmanju ruku kao nehumana, što je i bio cilj nehumanih komunista i zločinačkog boljševičkog rukovodstva u Istočnom Berlinu; istovremenom je Istočna Njemačka, koja je u stvarnosti bila diktatura, ispala u propagandi kao raj na zemlji, a socijalizam kao humanističko društvo u odnosu na demokraciju i kapitalizam u Zapadnoj Njemačkoj. Komunistički režim je od svega napravio spektakl, i čak odustao od pogranične kontrole kilometarske povorke u kojoj su studenti masovno ispratili posmrtne ostatke svojega kolege na putu iz Zapadnog Berlina u njegov zapadnonjemački rodni grad Hannover, te se komunistički režim službeno „solidarizirao“ sa žrtvom. U isto vrijeme zapadnonjemačke demokratske vlasti ispale su u očima njemačke javnosti kao bešćutne; studenti su ubojstvo svojega kolega Ohnesorga označili kao „političko ubojstvo“ koje su prišili predstavnicima zapadnonjemačkih vlasti:
Nakon sloma komunizma u Europi, i pada (komunističkog) Berlinskog zida je u ruke zapadnonjemačke tajne službe dospio arhiv istočnonjemačke tajne policije STASI, za koju je lovac na naciste, Simon Wiesenthal, ustvrdio da je, u odnosu na broj stanovnika, imala više doušnika nego nacistički GESTAPO u 3. Reichu. Glavninu doušničkih dosijea je u previranjima 1989. pokupila američka CIA, i poslije dio dokumentacije vratila Saveznoj Republici Njemačkoj kako bi se mogla braniti od komunističkih špijuna i agenata Moskve. Od tada do danas jedna državna služba Savezne Republike Njemačke analizira i vrednuje sve dosijee bivše istočnonjemačke zloglasne tajne policije STASI, i uvijek iznova bivaju razotkriveni bivši komunistički špijuni i doušnici od kojih su neki i danas visokopozicionirani u njemačkoj javnosti; međutim, za razliku od Republike Hrvatske se u Njemačoj razotkriveni „udbaši“ lustriraju odnosno pravnim sredstvima bivaju udaljeni iz javnosti, što znači da više ne smiju obavljati nikakve lokalne ili državne dužnosti ili biti zaposleni u javnim službama; ovih dana su istražitelji došli do zanimljive dokumentacije:
Policajac Karl Heinz Kurras, zaposlen svojedobno u zapadnoberlinskoj policijskoj upravi, radio je od 1955. za istočnonjemačku tajnu službu STASI kao njen tajni agent i doušnik, i to sa visokosofisticiranom špijunskom opremom, denuncirajući svoje kolege, i dojavljujući komunističkom režimu sve najvažnije tajne o zapadnonjemačkoj policiji, uključujući sve informacije o kadrovima i planovima. Pronađena je i Kurrasova partijska knjižica kao dokaz da je tajno bio i član komunističke partije Istočne Njemačke, SED (Partija socijalističkog jedinstva). Kad su ga jučer posjetili novinari i upitali za autentičnost partijske knjižice, nije tu činjenicu negirao. 'Udruga žrtava staljinizma' u Saveznoj Republici Njemačkoj (njemačka verzija centra za istraživanje zločina komunizma) je nakon otkrića Kurrasova 'udbaškog' dosijea podnijela protiv Kurrasa kaznenu prijavu, i njemačko državno odvjetništvo provjerava ima li osnovane sumnje za podizanje optužnice zbog ubojstva s predumišljajem (koje po njemačkom zakonu, za razliku od hrvatskog zakona, ne zastarijeva, isto kao ratni zločin), i moguće povezanosti toga ubojstva sa komunistima odnosno boljševičkim istočnonjemačkim režimom ili čak i sa sovjetskom tajnom službom KGB.
Amblem zloglasne bivše istočnonjemačke komunističke tajne službe STASI (istočnonjemačka 'Udba')
Navečer na dan ubojstva studenta Ohnesorga, 2. lipnja 1967., je studentica Gudrun Ensslin na studentskom plenumu zahtijevala radikalne mjere – napad na zapadnoberlinsku policijsku stanicu i naoružavanje, pod izgovorom: „To je generacija Auschwitza s kojom se ne može diskutirati!“. No, srećom, studentski plenum je odbio njen ekstremistički prijedlog, međutim, ona nije odustala, i postala je prva generacija terorista u Zapadnoj Njemačkoj (BRD), zajedno sa Andreasom Baaderom i ljevičarskom mladom novinarkom Ulrikom Meinhof koji su osnovali Frakciju crvene armije, poznata kao RAF. Logotip ove terorističke grupe je crvena zvijezda petokraka sa ucrtanom automatskom puškom njemačke marke Heckler & Koch MP5. Boljševička manjina iz zapadnonjemačkog ljevičarskog studentskog pokreta bila je mišljenja da je Zapadna Njemačka jedna fašsitička država koju se treba rušiti oružanim ustankom.
Prvu oružanu akciju je RAF izveo 14.5.1970. kada je iz zatvora oslobođen osuđeni ljevičarski ekstremist Andreas Baader koji je pak bio pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu jer je zajedno s nekoliko drugova 2.4.1968. zapalio dvije robne kuće u Frankfurtu na Maini, iz prosvjeda protiv rata u Vijetnamu. Teroristička grupa „Bewegung 2. Juni“ je pak 27.2.1975. otela zapadnonjemačkog demokratskog političara Petera Lorenza koji je poslije zamijenjen za uhićene teroriste, ali to je bila jedina i posljednja razmjena na koju je zapadnonjemačka vlada pristala; socijaldemokratski kancelar Helmut Schmidt, primjerice, nije pristao na razmjenu otetog predsjednika udruženja njemačkih poslodavaca, Martina Schleiera, za uhićene članove prve generacije RAF-a, kojega su ljevičarski teroristi na koncu smaknuli, dok su Ulrike Meinhof i Andreas Baader u zatvoru navodno počinili samoubojstvo.
Nakon svega se postavlja pitanje, je li policajac Kurras, kao komunistički tajni agent, namjerno ubio nevinog studenta, po nalogu komunističke partije i boljševičkoga režima, kako bi se u Zapadnoj Njemačkoj radikalizirala ljevičarska studentska scena i destabilizirao demokratski poredak?
Naime, nakon Ohnesorgova ubojstva uslijedio je val studentskih nemira, kao i prvi teroristički val koji je pogodio Saveznu Republiku Njemačku koji je odnio cijeli niz nevinih žrtava koje su ljevičarski teroristi pobili.
Benno Ohnesorg iza sebe je ostavio mladu trudnu suprugu, i cijelu frustriranu generaciju njemačkog studentskog pokreta. Nije isključena mogućnost da je cjelokupnim ondašnjim zapadnonjemačkom studentskim pokretom, kao i terorističkim skupinama, manipulirala komunstička partija, i da je konce u pozadini vukla Moskva; no, time su komunisti odgovorni za cijeli niz zločina koje su u svojoj propagandi vješto pripisivali demokratskim društvima i pravno uređenim državama na Zapadu.
Izvor: Uwe Soukup, Stern, Deutsches Historisches Museum u Berlinu, i njemačka javno-pravna televizija ZDF.
CBK
Post je objavljen 23.05.2009. u 00:43 sati.