crniblogkomunizma

subota, 23.05.2009.

BREAKING NEWS: KAKO JE POČEO LJEVIČARSKI TERORIZAM U SAVEZNOJ REPUBLICI NJEMAČKOJ?

Ubijeni student Benno Ohnesorg - žrtva komunizma?

Berlin – 2. lipanj 1967. U službenom posjetu Saveznoj Republici Njemačkoj i Zapadnom Berlinu nalazi se iranski državni poglavar i diktator šah Muhamed Reza Pahlevi koji uživa u predstavi berlinske opere dok njegova tajna služba SAVAK, instruirana od britanske i američke tajne službe, ugnjetava narod. U isto vrijeme njemački studenti prosvjeduju na berlinskim ulicama protiv posjete diktatora. U večernjim satima 2. lipnja dolazi do eskalacije:

Među zapadnonjemačkim policajcima u zapadnom dijelu podijeljenoga Berlina širi se za vrijeme prosvjeda vijest da je jedan njihov kolega zaklan; naknadno će bit ustanovljeno da je ta vijest bila lažna, ali do danas se ne zna tko je takvu dezinformaciju lansirao među policajce; nakon toga policija navaljuje na ljevičarski orijentirane studente svom brutalnom silom, stavlja ih u obruč i divljački mlati pendrecima, uz uporabu suzavca i drugih represivnih sredstava, i studenti uzvraćaju prvi put bacanjem kamenja na policiju; u gomili studenata pomiješani su i naroužani policajci u civilu; u jednu sporednu ulicu sklanja se skupina prosvjednika predvođena jednim radikalnim studentom koja uspijeva napustiti poprište obračuna, osim jednog studenta-pacifista, kojemu je to bio prvi politički prosvjed u životu, i koji je zaostao za kolegama u bijegu, te ga je dohvatila skupina policajaca i počela ga divljački pendrečit; u jednom trenutku čuo se hitac iz pištolja, i student Benno Ohnesorg ležao je teško ranjen na podu dok su ga policajci i dalje tukli (poslije je od posljedica ranjavanja preminuo u bolnici); policajac u civilu Kar Heinz Kurras ispalio mu je metak u potiljak; po izjavama svjedoka, Kurrasove kolege su mu dobacili: „Jesi poludio!“, i nakon toga su policajci hitro napustili mjesto zločina; na suđenju zbog ubojstva studenta Ohnesorga se sindikat berlinske policije potrudio sakupiti 60 tisuća ondašnjih maraka (oko 30 tisuća eura) za obranu svoga kolege odnosno za odvjetničke troškove; Ohnesorgov ubojica Kurras, oslobođen je krivnje – zbog nedostatka dokaza ili nedostatne nedvojbene dokazivosti (in dubio pro reo), a optuženik se branio time da je djelovao u samoobrani; godine 2007. je kontroverzni Kurras u razgovoru za njemački polit-magazin Stern iz Hamburga izjavio da se ne kaje zbog Ohnesorgove smrti, i da „mogu bit sretni da nije pobio osamnaestoricu, a ne samo jednog“, kako je naglasio, i općenito u tom razgovoru iskazao bešćutnost, bez imalo pijeteta prema žrtvi, čak ni 20 godina nakon nemilog događaja koji je potresao kompletnu političku scenu Savezne Republike Njemačke.

Naime, događaj od 2. lipnja 1967. doveo je do masovnih studentskih gibanja, kao i do pojave ljevičarskih terorističkih skupina kao RAF /Frakcija Crvene Armije/ i „Bewegung 2. Juni“ /Pokret 2. lipanj/.

Režim komunističke partije u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) je ubojstvo studenta Ohnesorga iskoristio u propagandističke svrhe kako bi ubijenog studenta prikazao kao „žrtvu militarizma“, a Saveznu Republiku Njemačku kao crnu ovcu, te je u dobrom dijelu zapadnonjemačke javnosti vlastita država u percepciji njenih građana ispala u najmanju ruku kao nehumana, što je i bio cilj nehumanih komunista i zločinačkog boljševičkog rukovodstva u Istočnom Berlinu; istovremenom je Istočna Njemačka, koja je u stvarnosti bila diktatura, ispala u propagandi kao raj na zemlji, a socijalizam kao humanističko društvo u odnosu na demokraciju i kapitalizam u Zapadnoj Njemačkoj. Komunistički režim je od svega napravio spektakl, i čak odustao od pogranične kontrole kilometarske povorke u kojoj su studenti masovno ispratili posmrtne ostatke svojega kolege na putu iz Zapadnog Berlina u njegov zapadnonjemački rodni grad Hannover, te se komunistički režim službeno „solidarizirao“ sa žrtvom. U isto vrijeme zapadnonjemačke demokratske vlasti ispale su u očima njemačke javnosti kao bešćutne; studenti su ubojstvo svojega kolega Ohnesorga označili kao „političko ubojstvo“ koje su prišili predstavnicima zapadnonjemačkih vlasti:

Nakon sloma komunizma u Europi, i pada (komunističkog) Berlinskog zida je u ruke zapadnonjemačke tajne službe dospio arhiv istočnonjemačke tajne policije STASI, za koju je lovac na naciste, Simon Wiesenthal, ustvrdio da je, u odnosu na broj stanovnika, imala više doušnika nego nacistički GESTAPO u 3. Reichu. Glavninu doušničkih dosijea je u previranjima 1989. pokupila američka CIA, i poslije dio dokumentacije vratila Saveznoj Republici Njemačkoj kako bi se mogla braniti od komunističkih špijuna i agenata Moskve. Od tada do danas jedna državna služba Savezne Republike Njemačke analizira i vrednuje sve dosijee bivše istočnonjemačke zloglasne tajne policije STASI, i uvijek iznova bivaju razotkriveni bivši komunistički špijuni i doušnici od kojih su neki i danas visokopozicionirani u njemačkoj javnosti; međutim, za razliku od Republike Hrvatske se u Njemačoj razotkriveni „udbaši“ lustriraju odnosno pravnim sredstvima bivaju udaljeni iz javnosti, što znači da više ne smiju obavljati nikakve lokalne ili državne dužnosti ili biti zaposleni u javnim službama; ovih dana su istražitelji došli do zanimljive dokumentacije:

Policajac Karl Heinz Kurras, zaposlen svojedobno u zapadnoberlinskoj policijskoj upravi, radio je od 1955. za istočnonjemačku tajnu službu STASI kao njen tajni agent i doušnik, i to sa visokosofisticiranom špijunskom opremom, denuncirajući svoje kolege, i dojavljujući komunističkom režimu sve najvažnije tajne o zapadnonjemačkoj policiji, uključujući sve informacije o kadrovima i planovima. Pronađena je i Kurrasova partijska knjižica kao dokaz da je tajno bio i član komunističke partije Istočne Njemačke, SED (Partija socijalističkog jedinstva). Kad su ga jučer posjetili novinari i upitali za autentičnost partijske knjižice, nije tu činjenicu negirao. 'Udruga žrtava staljinizma' u Saveznoj Republici Njemačkoj (njemačka verzija centra za istraživanje zločina komunizma) je nakon otkrića Kurrasova 'udbaškog' dosijea podnijela protiv Kurrasa kaznenu prijavu, i njemačko državno odvjetništvo provjerava ima li osnovane sumnje za podizanje optužnice zbog ubojstva s predumišljajem (koje po njemačkom zakonu, za razliku od hrvatskog zakona, ne zastarijeva, isto kao ratni zločin), i moguće povezanosti toga ubojstva sa komunistima odnosno boljševičkim istočnonjemačkim režimom ili čak i sa sovjetskom tajnom službom KGB.

Amblem zloglasne bivše istočnonjemačke komunističke tajne službe STASI (istočnonjemačka 'Udba')

Navečer na dan ubojstva studenta Ohnesorga, 2. lipnja 1967., je studentica Gudrun Ensslin na studentskom plenumu zahtijevala radikalne mjere – napad na zapadnoberlinsku policijsku stanicu i naoružavanje, pod izgovorom: „To je generacija Auschwitza s kojom se ne može diskutirati!“. No, srećom, studentski plenum je odbio njen ekstremistički prijedlog, međutim, ona nije odustala, i postala je prva generacija terorista u Zapadnoj Njemačkoj (BRD), zajedno sa Andreasom Baaderom i ljevičarskom mladom novinarkom Ulrikom Meinhof koji su osnovali Frakciju crvene armije, poznata kao RAF. Logotip ove terorističke grupe je crvena zvijezda petokraka sa ucrtanom automatskom puškom njemačke marke Heckler & Koch MP5. Boljševička manjina iz zapadnonjemačkog ljevičarskog studentskog pokreta bila je mišljenja da je Zapadna Njemačka jedna fašsitička država koju se treba rušiti oružanim ustankom.

Prvu oružanu akciju je RAF izveo 14.5.1970. kada je iz zatvora oslobođen osuđeni ljevičarski ekstremist Andreas Baader koji je pak bio pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu jer je zajedno s nekoliko drugova 2.4.1968. zapalio dvije robne kuće u Frankfurtu na Maini, iz prosvjeda protiv rata u Vijetnamu. Teroristička grupa „Bewegung 2. Juni“ je pak 27.2.1975. otela zapadnonjemačkog demokratskog političara Petera Lorenza koji je poslije zamijenjen za uhićene teroriste, ali to je bila jedina i posljednja razmjena na koju je zapadnonjemačka vlada pristala; socijaldemokratski kancelar Helmut Schmidt, primjerice, nije pristao na razmjenu otetog predsjednika udruženja njemačkih poslodavaca, Martina Schleiera, za uhićene članove prve generacije RAF-a, kojega su ljevičarski teroristi na koncu smaknuli, dok su Ulrike Meinhof i Andreas Baader u zatvoru navodno počinili samoubojstvo.

Nakon svega se postavlja pitanje, je li policajac Kurras, kao komunistički tajni agent, namjerno ubio nevinog studenta, po nalogu komunističke partije i boljševičkoga režima, kako bi se u Zapadnoj Njemačkoj radikalizirala ljevičarska studentska scena i destabilizirao demokratski poredak?

Naime, nakon Ohnesorgova ubojstva uslijedio je val studentskih nemira, kao i prvi teroristički val koji je pogodio Saveznu Republiku Njemačku koji je odnio cijeli niz nevinih žrtava koje su ljevičarski teroristi pobili.

Benno Ohnesorg iza sebe je ostavio mladu trudnu suprugu, i cijelu frustriranu generaciju njemačkog studentskog pokreta. Nije isključena mogućnost da je cjelokupnim ondašnjim zapadnonjemačkom studentskim pokretom, kao i terorističkim skupinama, manipulirala komunstička partija, i da je konce u pozadini vukla Moskva; no, time su komunisti odgovorni za cijeli niz zločina koje su u svojoj propagandi vješto pripisivali demokratskim društvima i pravno uređenim državama na Zapadu.

Izvor: Uwe Soukup, Stern, Deutsches Historisches Museum u Berlinu, i njemačka javno-pravna televizija ZDF.

CBK

23.05.2009. u 00:43 • 31 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 23.05.2009.

BREAKING NEWS: KAKO JE POČEO LJEVIČARSKI TERORIZAM U SAVEZNOJ REPUBLICI NJEMAČKOJ?

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link