Marketing
konačno.....
Jupi... od sutra sam na starom godišnjem – barem se još uvijek tješim i nadam... iako, neću ga iskoristiti onako kako bi htio, kako bi bilo najbolje... ali, posvetit ću ga na svaki način – sebi. Konačno ću probati odraditi sve one preglede koje sam nekoliko puta odgodio, i nadat se da je sve u podnošljivom stanju. 
Na poslu, kao i uvijek, nove situacije, zanimljivi događaji, ali, sve više i kidanje živaca, strpljenja, no i sve manje razumijevanja za neke situacije. Ponekad pomislim kako su godine učinile svoje, kako sam postao čangrizav i pun nerazumijevanja – no, kad malo razmislim, kad se i sam vratim u neke «lude» godine, sjetim se da nikada, baš nikada nisam jasno izgovorio a kamoli i proderao se sa «neću»... a, ako sam baš i u podsvijesti imao da to «nije moje», da ja to ne trebam ili neka slična razmišljanja, nastojao sam to na jedan smotani način izvesti, nespretnošću «natjerati» da me oslobode toga..ali nikada, baš nikada, u preko dvadesetinešto godina staža nisam rekao «neću». Danas, danas je to ko dobro jutro pojedincima, danas nisi inn ako ne izgovoriš, barem dva puta dnevno, tu čarobnu riječ... I dok se odgovorni premišljaju ko će preuzeti dio «mojih» poslova dok me nema dolazi i zaključak «ma OK, samo informativno pratite...ON će sve riješiti kad se vrati..» ma, ništa novo, uvijek kad me nema, bilo na godišnjem, bilo na putu, dočeka me sve kako sam i ostavio..ali i hrpa zadataka što je «hitno» i baš me takav pristup natjera na opet neka luda razmišljanja... o promjeni posla, firme... ili, makar o jednom dužem odmoru. Nekako, došao sam do zaključka da mi možda moje zdravlje još zatreba, sve ono što sam godinama stavljao pod tepih, što sam izbjegavao kontrole, uslijed svih stresova i napetosti, u nekom laganijem ritmu kao da dolazi na naplatu... i tako...moj godišnji provest ću sa ljudima u bijelom... obilazeći njihove dvore i opet se mršteći na one mirise..... ali, mora se...dakle, nije teško..
Za sutra već imam razrađen plan obilaska dućana – sad ću konačno imati vremena malo zaviriti u alate i sliniti nad njima... a ponešto i uzeti – pa od kosilice se s ničim nisam «pomazio», usput...nadam se svratiti do moje frizerke i izljubiti je za novo «unuče» ali i malo osvježiti i skratiti zurku..., i, nešto..onako za svoj gušt skuhati – napravio sam cijeli popis «želja» za klopu... a iskreno, kad dođem s posla ne da mi se kuhati i uvijek nešto sprtljam na brzaka, pripremim neki gablec za drugi dan i bježim iz kuhinje brzinom munje. Nadam se da će biti i vremena za neke moje male i sitne želje ali koje iziskuju vrijeme i strpljenje... ma, htio bi ja malo i na put, htio bi skoknuti do mora...ali, zacrtao sam cilj – prioritetan zadatak ... no, kako se kod mene nikad ne zna...jer... ako sve krene nekim krivim putem, možda...možda i ja skrenem i odustanem od namjere i godišnji provedem na sasvim drugi način...
Iako mi je danas dragoj frendici ročkas nisam svratio do nje.. nisam je izljubio i navukao za uši... nekako nisam baš od neke volje ... dan je bio malo grub i nije mi do nekih druženja – ali, stignem ja to - pa i sa kamatama.... , ali organizirao sam joj zbor koji joj je lijepo otpjevao jednu prigodnu (iskreno, možda zbog toga i ja dobijem koji zaušnjak..ali...) 
Današnji dan obilježen je i jednim susretom... nakon, skoro sedam godina, sreo sam frenda s kojim sam bio onih vatrenih godina u Osijeku.. prigoda baš i nije neka, (jedan ispraćaj...) ali, bilo je lijepo sresti ga popričati par minuta.. jer svi smo žurili dalje.... i nekako, kao da me taj susret bacio opet u dodatna sjećanja... očito...ovaj je dan ispunjen njima......
Nekoliko sam tikvica već posadio na ranču no, svejedno, doma pripremam novu rundu...i, lijepo izlazi... kako sam veliki obožavatelj tih plodova... na sve načine, tako se uvijek bojim da mi ne usfali... ma znam, ima za kupiti..ali, gušti su gušti.. od ove male biljčice ja ću biti „prezasičen?“ 
Post je objavljen 20.05.2009. u 19:40 sati.