Marketing
Dan kada su Delije divljale Maksimirom
Na današnji dan prije devetnaest godina nikad odigranom utakmicom između Dinama i beogradske Crvene Zvezde, počela borba za Hrvatsku.
Nakon sto je poražen od RADA u Beogradu Dinamo je izgubio i teoretsku šansu da te 1990. godine osvoji naslov prvaka Jugoslavije, iako je cijelo prvenstvo vodio ispred tada neprikosnovene, moćne Crvene zvezde, momčadi koja je u to vrijeme bila jedna od najjačih ekipa starog kontinenta, predvođena našim Robertom Prosinečkim.
Bitka za titulu
Plavi iz maksimirske šume vodili su gotovo dvije trećine prvenstva, da bi Dinamo ozbiljno mogao do titule, navijači su počeli vjerovati nakon velike i legendarne utakmice u Splitu i pobjede nad jakim i moćnim Hajdukom za koji je tada igrao i kasnije jedan od stožernih igrača vatrenih Igor Štimac, pa Aljosa Asanović, as do asa, no ni plavi nisu zaostajali u imenima, Boban-Šuker-Mladenovic, jedna od najjačih ekipa koja je u novije vrijeme kročila Maksimirom..no u infarktnoj utakmici plavi su u Splitu pobijedili momčad Hajduka sa 3-2 pobjedničkim golom Kujtima Shale, pred nevjerojatnih 50.000 gledatelja. Sve je mirisalo na veliko finale i sportski obračun u Zagrebu u kojem bi se trebao odlučiti budući prvak Jugoslavije..no nažalost zaredali su porazi, slabije utakmice i Zvezda je u Maksimir došla sa već osvojenim naslovom prvaka.
Međutim tome usprkos ,dinamov stadion bio je poprilično popunjen iz Beograda je došlo preko 2500 delija predvođenih kasnije monstruoznim ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, bilo je to vrijeme kad je cijela tadašnja država već počela osjećati nadolazeći Miloševićev militarizam i velikosrpsku čizmu pod vratom, vrijeme promjena i prvih višestranačkih izbora u hrvatskoj..kako bi se reklo utakmica visokog rizika, koja se samim čudom i Božjom providnošću nije pretvorila u novi Heysel, ali kako je izgledalo to je bilo realno moguće.
Divljanje beogradskih Delija
Prije utakmice najekstremniji navijači beogradskih crveno-bijelih počeli su sa provokacijama, razbijanjem južne tribine i svega sto im se našlo na putu, kada su shvatili da tadašnja milicija ne reagira, kao da se to uopće njih i ne tiče, delije su nastavile sa divljanjem ,izgleda da su u Zagreb došli odigrati neku svoju privatnu utakmicu. Na tu provokaciju počeli su odgovarati i hrvatski navijači, najprije verbalno, a onda vidjevši da su se delije uputile prema mirnim ljudima sa ne bas naročito čistim namjerama, bacajući na njih stolice, boce, kamenje, BBB su uspjeli preskočiti ogradu i dali su se na juriš, preko cijelog igrališta, prema unezvijerenim pripadnicima « navijača « beogradskog kluba. Tek tada reagirala je milicija, umjesto da zaustavi divljanje delija i spriječi daljnje sukobe kako bi se utakmica u miru mogla odigrati, milicija očito po dirigiranim uputama odlučila je reagirati zakašnjelo i sasvim suprotno od onoga sto su trebali napraviti mnogo prije. Na stadionu na koji su već izašli nogometaši Dinama predvođeni kapetanom Zvonom Bobanom, nastao je pakao, po cijelom terenu, milicajci su hvatali Bad blue boyse koji se nisu mogli skloniti ili koji nisu bili dovoljno brzi da bi pobjegli pred naletom plavaca sa crvenom zvijezdom na kapi, vidjevši tu neravnu borbu, kapetan dinama Zvonimir Boban izveo je potez onda i kasnije nezabilježen na nogometnim stadionima, nakon kratkog verbalnog razračunavanja, kad je ugledao navijača plavih kako lezi bespomoćno na travnjaku, te Vjekoslava Škrinjara, nogometaša Dinama u čvrstom zagrljaju jednog milicajca, zaletio se i pravim karate udarcem oborio plavca na travnjak stadiona u Maksimiru. Bio je to potez koji BBB-i nisu zaboravili, godinama nakon tog događaja navijači su klicali Zvoni : « JEDAN JE ZVONE BOBAN « - Zvonu Bobana od odmazde spasio je trener dinama Josip Kuže i nekoliko igrača skupa sa navijačima postavivši tampon zonu između milicije i kapetana Bobana, dok se ovaj ne izvuče sa mjesta događaja..
Bio je to kraj utakmice koja nikad nije bila odigrana, i po mnogima kraj ili početak kraja jedne umjetne države koja je neumitno morala propasti nakon što ju je napustio svojom smrću i njen stvoritelj-Josip Broz Tito.
Legendarni kapetan Dinama možda nije postupio sportski ali je svakako postupio kako bi i mnogi mladi ljudi postupili u tim trenucima kad su shvatili što se okolo događa kada vide kako beogradske delije milicija tetoši kao skupinu časnih sestara,( neka mi oproste sve časne sestre zbog ove usporedbe, htio sam biti samo slikovit ) a ne onako kako su i zaslužili svojim divljanjem i ponašanjem, sve bi možda imalo svoj drugačiji kraj. No, bez obzira na epilog, Jugoslavija bi se raspala sa ili bez 13.svibnja sad već daleke 1990. godine. Međutim, to je sigurno raspadu tadašnje države dalo drugačiju dimenziju, posebno kod mladih ljudi te generacije iz sedamdeset i neke..
Kad bih morao napisati nešto za kraj, rekao bih,» ta utakmica postala je legendom «, postala je mit za sve Bad blue boyse, taj dan 13.svibnja boysi obilježavaju kao svoj dan. možda je sve to malo predimenzionirano, možda je sve malo preuveličano, ali svakako, ima povijesno značenje, ine zato da bi se mi divili huliganizmu na stadionu, jer to tog dana sigurno huliganizam bio nije ( bar po mom osobnom viđenju sa distance od 19 godina ), već zato da zapamtimo kako se jedna mlada generacija pobunila protiv tiranije, kojoj je svega bilo dosta..
Sa te utakmice 13.svibnja za tadašnji radio Zagreb izvještavao je legendarni pokojni reporter radio Zagreba i navijač Dinama IVO TOMIĆ, koji je bas u tim trenucima sklepao onu poznatu rečenicu: «…dinamov ban-zvone boban…»..jednostavno, bio je to 13. svibnja…
Polaganje vijenaca kod spomenika BBB
Povodom događanja od prije devetnaest godina, položeni su vijenci podno maksimirskih tribina, navijači se sjetilisvojih za slobodu palih prijatelja.
FOTO ZAPIS:
Post je objavljen 13.05.2009. u 17:58 sati.