Marketing
ORANG-PENDEK
SUSRET S ORANG-PENDEKOM
Kriptozoologija ne spada u sustav prirodnih znanosti. Njeni su izvori mitovi i stara predanja, a mnoge tvrdnje suvremenika vise počivaju na njihovoj intuiciji negoli na valjanim dokazima. Pa ipak, kriptozoolozi svojom upornošču uspješno krče put ka definitivnoj afirmaciji.
Ali, vratimo se, na trenutak, istraživaču i kriptozoologu Johnu MacKinnu. On je više od deset godina istraživao život orangutana na otoku Borneu, ali se jednoga dana susreo i s nepoznatim, bićem koje ga je duboko impresioniralo i potreslo:
- Kleknuo sam u namjeri da ga bolje razgledam. Njegove su oći bile nalik ljudskim, ali su pripadale nekom drugom, drukčijem biću. Postalo mi je hladno oko srca i imao sam samo jednu želju - pobijeći što dalje od tog stvorenja!
Glava mu je bila trokutasta, ne duža od petnaestak, niti šira od desetak centimetara. Izraz lica i njegovo tijelo, odista je bilo veoma slično čovjekovom, samo sto su mu tabani bili prekratki i previše široki. U kampu je MacKinn napravio detaljnu skicu stvorenja i pokazao je domorocima. To je crtež jednog “Batututa”, složili su se jednoglasno, objasnivši da se to stidljivo i plašljivo stvorenje od 1,20 metara visine kreće uglavnom noću, hrani se vodenim puževima, ide uspravno na dvije noge, kao čovjek, i ima crnu glavu.
John je MacKinn, naravno, dobro znao za izvješča o čovjekolikim majmunima ili majmunolikim ljudima, koji navodno egzistiraju u mnogim zemljama južnoazijskog prostora, jednako kao i za izvješča o Orang-Pendeku, “malom čovjeku” sa Sumatre. No, jednostavno se nije nadao da će ga ikada sresti.
Vec stoljećima se na zapadu Sumatre priča o ovom tajanstvenom stvorenju, koje i nije zapravo čovjek, ali zasigurno nije ni majmun. Orang-Pendek uvijek ide uspravno i dugim rukama rasciscava sebi put kroz prašumsko rastinje.
Jedan od prvih Europljana koji je vidio Orang-Pendeka bio je nizozemski naseljenik van Herwaarden. Loveći divlje svinje, on je 1923. godine primijetio jednu kosmatu “zvijer” kako nehajno sjedi na drvetu. Biće je potom mirno sišlo s drveta i, za trenutak, veliki i mali čovjek, gledali su jedan drugom ravno u oči.
- Njegove su oči bile tamne i izuzetno živahne - sječat će se kasnije van Herwaarden. - Izgledale su kao oći čovjeka!
Biće je napokon otrčalo u šumu. Van Herwaarden se nije usudio pucati:
- Kad sam vidio kako mu kosa leprša, jednostavno nisam mogao pritisnuti okidač. Učinilo mi se kao da bih ubio čovjeka...!
BIĆE KOJE OTIMA ŽENE
Novinarka Deborah Martyr prvi put je 1989. godine čula za Orang-Pendeka. Engleskinja se zainteresirala za njega i od domorodaca saznala da se radi o opakom stvorenju, “koje otima žene i krade mlijeko”.
Deborah se stalno vračala na Sumatru kako bi, definitivno, prikupila dokaze o njegovom postojanju. Na osnovu iskaza očevidaca uskoro je napravila robot-crtez misterioznog Orang-Pendeka. Kada ga je pokazala jednom čuvaru nacionalnog parka Kerinci-Seblat, ovaj je izjavio da je u dzungli vidio isto takvo stvorenje prije dva mjeseca.
Ipak, mnogi znanstvenici i eksperti za primate, kao i dobri poznavaoci, prašumskih prostora zapadne Sumatre, sa skepsom gledaju na istraživanje Deborah Martyr.
- Ona trči za pričom - smatra John MacKinn. - Možda i ima nešto što treba otkriti. Ali, ono što me čini sumnjičavim je činjenica s kakvom žestinom ona godinama pokušava da nađe ovo biće, a nikako, napokon, da nađe dokaze o njegovom postojanju!
Drugčije misle iz ugledne britanske organizacije za zaštitu prirode Fauna i flora International (FFI), koji su preuzeli patronat nad istraživanjem Deborah Martyr.
- Njeni precizni opisi i otisci tragova, uvjerili su nas u ozbiljnost njezinog pothvata - kaze Douglas Muller iz FFI - Tu su još i stotine iskaza domorodaca. Svi oni opisuju istu životinju, a u zemlji u kojoj nema ni telefona, ni telegrafa, ne može se na tako velike udaljenosti prenijeti baš identična priča...
To je točno. Ne samo Deborah, nego i drugi članovi njenog istraživačkog tima već su imali priliku da vide Orang-Pendeka, ali nikada duže od tri-četiri sekunde. Pošto je biće tako plašljivo, postavili su mu foto-zasjede s poluautomatskim kamerama.
- Sigurna sam da ćemo Orang-Pendeka vrlo brzo skinuti s kriptozooloske liste misterioznih stvorenja - nada se Douglas Muller. - Nedavno smo našli pramen njegove kose. Poslali smo je na analizu i naš nalaz je potvrđen.
šta će na kraju ispasti od misterioznog Orang-Pendeka? Nova vrsta čovjekolikih majmuna? Ili možda nešto spektakularnije? Zar nije nizozemski istraživač Eugene Dubois na ušču rijeke Solo na susjednom otoku Javi našao ostatke jednog pračovjeka, koji je danas poznat kao - Homo erectus?
Zar je sve to važno? Bitno je da u ovom potrošačkom vremenu ima neko da traga za bićima iz mitova i legendi, pučkih predanja i domorodačkih kazivanja. Bude li i dalje tako, doći će vrijeme i za otkrivanje čudovišta iz jezera, mora i oceana.
Treba biti strpljiv i nadati se.
Post je objavljen 11.05.2009. u 02:26 sati.