Marketing
Čekajuć.....
Dosta mi je više lupanja u prazno po tastaturi... iz dana u dan šaljem nedovršena izvješća i sto i jedno obrazloženje zašto nije gotovo...odnosno, zašto su podaci nevidljivi... ma šaljem prazne tablice i sam sebi već opako idem na živce, a vidim ni guzdi mi nije po volji... pa odlučih malo tipkati... ne baš u prazno. I tako mi ovo pisanje ide puno brže, jednostavnije, tečnije i što je najvažnije, ne ovisim o nikome već sam o sebi – što će reć... prepotentan sam? ma, nadam se da nisam....
Danima već pokušavam isprovocirati guzdu da drekne i na druge malo – ali, sa opravdanim razlogom, a ne samo na mene, jadnička...ni krivog – ali dužnog – ma dužan sam i Privrednoj banci (blaženi minus na tekućem!) i Amexu ( živjela odgoda plaćanja, ali se uvijek iznova pitam...ki će to platit?), živjele sve opomene koje mi stižu jer me podsjete na račune koje nisam platio... ajme , smotanog li čovjeka... No, evo, barem da na poslu uvedem neki red, kad mi je u životu već anarhija preuzela samovladu.. ali, šapnut ću vam... kreativna smotanost je baš cool stvar...
Dakle, da se vratim na moje provociranje zadnjih dana.... redovno, uvijek na vrijeme i sa isuviše volje, šaljem izvješća vrhušci.. i gle... prvi dan mi vrati mail s porukom „Smotani, a di su podaci???, pošalji pravu tablicu...“ ja, opetovano, priheftam istu tablicu uz pojašnjenje...“ u privitku su svi, trenutno dostupni podaci..:“ od tablice sa petnaestak kolona i tridesetak redova (po danima) ispunjena je tek pokoja kolona podacima za koje sam sam odgovoran...a ostalo.. trči, trči..pa ništa.. ubrzo je stigao komentar „ požuri popuniti kolone!“ , a i moj odgovor...“ čim mi budu dostupni“. Bilo je to prošli tjedan, i tako, svakodnevno se „šamaramo“ mailovima... poneku sam kučicu popunio, ali, uglavnom zjape prazne... Kraj je mjeseca. . . Navikao je guzda, prvog radnog dana, dobiti kompletnu sliku prethodnog mjeseca..... ide i treći dan..a slika... nema je! Ova me dva dana obasipao takvim mailovima da sam, jučer, opijen njegovom raspisanošću, upitao ga...“smijem li ja to uputiti na prave adrese, adrese izvršioca koji su zatajili?“ Hm, možda bolje da to nisam pitao... danas me dočekao mail u kojem je opisivao što od mene u mom životu (ili svom) očekuje... dakle, nikada mi tako otvoreno nije rekao koliko me voli.. 
i, da je žensko...hehe... no, šalu na stranu – opet smo saznali neku novu shemu koja je samo u njegovoj glavi, a kako se ja, niti u fušu, ne bavim čitanjem misli, nagađanjem i pogađanjem, naravno da sam opet ispao neozbiljan.. pa dobro, kaj sad – u cvijetu sam mladosti! Moje najdraže cure samo su odmahnule glavom...Smotani, već smo ti rekle, pripremi se put kadrovske... tamo ti je radna knjižica... Pa, je, znam ja di je ona, znam u kojoj ladici.... sve ja to znam, jer, već sam odlazio po nju ...i možda i danas žalim što sam odustao od namjere..no, što je, tu je...
Upotrijebio sam onaj čarobni FW i prebrikao mailove nekim pojedincima koji od mene, ali i od svih ostalih rade budalu... ma, shvatio sam ja da one mene jako (ne)vole...ali, ta je ljubav toliko jaka, toliko obostrana... da je to predivan osjećaj.. samo, moje je pravilo uvijek bilo.... ni ljubav ni ona malo manja ljubav ne smiju se osjetiti na poslu.... ipak, neki su malo pobrkali lončiće i sliče mi na one šibicare po Hreliću koji vrte poklopce i premještaju lopticu...samo, kolegice su se ovaj puta malo smotale...zaboravile su di im je loptica....
Po pravilu službe, mail koji sam, uz svoj dodatni tekst, shodno naputku, uputio neposrednim odgovornim čindbenicima (hahah vidi se da ponekad bacim oko na TV... predizborni rječnik), u cc sam uputio u svojim nadređenima... dakle, nije prošlo cijelih dvije minute... koliko im je trebalo za čitanje i let do moje sobe... koja kalvarija.... ma još uvijek mi odzvanjaju riječi ljubavi u ušima... Pogledao sam ih jednim posebnim pogledom, kojeg čuvam samo za takve prilike, a moje su cure popadale od smijeha.. .i sad ti budi ozbiljan, budi autoritet!? No, bez obzira na smijeh... zaboljelo ih je ono cc.... a ja, ja sam valjda jedini koji poštuje pravila komuniciranja u firmi... svaki službeni zahtjev o kojem ovisi nešto što je vezano za Upravu, u kopiji prosljeđujem i njima – i iskreno, ima to dobrih stvari... od kada je to pravilo uvedeno... nikada mi nije rekao „ti si zatajio jer nisi napravio“ ali, sve češće čujem „ti si zatajio jer nisi zajašio..“ e, ježi ga... pa nisam ja đokey... volim ja zajašiti konja, ali, jako dobro znamo di se to radi hihi.. uglavnom...rok im je dat..do kraja dana a ja do tada..... mogu u miru posvetiti se čišćenju nekih zabilješki (odradio) maloj šetnji blogovima ( protegnuo noge) i kratkom piskaranju ovdje. (upravo činim).. jer, kad dame naprave svoje.... čekaju me pojačane aktivnosti...
No, odzvanja mi jedna rečenica u uhu.... „ što nas sada piliš, nekada si sam povadio te podatke......“ jesam, nekada jesam, ali, došlo je mojih pet minuta.... ne bi se štel mešati u tuđi posel! Je da sam zadnja karika, je da sam istureni igrač koji prvi dobi po leđima...ali, konstatirao sam već, leđa su malo ojačala...... i ja, nekako se iskreno nadam i vjerujem, s njima.... negdje treba početi lomiti koplja, zar ne? Prvi koraci su najteži..a oni poslije, nadam se i vjerujem, bit će i lakši i prpošniji... vrijeme je da svi zaradimo svoju plaću.... Ne, nisam kandidat na izborima...ali, da sam malo prošvikao...o, jesam.....
I bolje da ne znam ( ako za vraga uvijek saznam) ko je dobio stimulaciju..... živjelo nagrađivanje prema (ne)radu ! 
Post je objavljen 06.05.2009. u 13:25 sati.