Marketing
Sredina tjedna....
Nekako mi ovaj tjedan čudnovato brzo prolazi.... već je srijeda, a ja još, usprkos svemu, nisam ni do pola ispraznio baterije. Iako, nisu mi baš bili svjetlosni dani .... osim gužve i nekih smotanih okolnosti na poslu i sam sam nekako uronio u neka razmišljanja, misli... želeći konačno se pokrenuti . . .
Od Osijeka, ipak, ništa ovaj tjedan – spasile su me neke strkovite situacije na poslu, ali i kraći tjedan... No, imam informaciju da će moj kulen biti spreman za idući tjedan...dakle, teta Kata.. .svratit ću ja na putu u Osijek.... (taman će i plaća biti hihi - hm. valjda...) 
Oduvijek su me fascinirali ljudi koji svojom dezorganiziranošću uspiju unijeti toliku paniku da se prvo svi smrznu, a onda, odmahnu rukom...i ..ma to je ONA... nevjerojatno je koliko je kolegica uspjela mobilizirati sve snage u panici kako smo propustili napraviti neki važan posao, ispuniti jedan važan dio ugovora prema stranci. Kako nije baš moje da pratim taj dio poslova, sa strane sam proučavao tu paniku... iskreno, smješkao sam se, iako, nije bilo nimalo smiješno. Kada sam pokušao reći da je to prevelika stvar da bi se samo tako propustila, neizvršila.. da postoji nekoliko osoba koje bi s tim trebale biti upoznate, i nekako, teško mi je vjerovati da su baš svi zatajili u tom presudnom trenutku.. iako, ništa nije moguće... ( već sam stotinu puta rekao da se neću mešati u rad ovakvih «lumena» i opet sam se zmešal ) – kao odgovor na moje mišljenje dobio sam cijelu kanonadu misli i bio, pomalo, iznenađen kako je kolegica naglo proširila svoj vokabular. 
Ne, neću ga ponavljati – pa ipak sam ja fin dečko (moš mislit). Uglavnom, strka je trajala dva dana, panika, horor... ne, ne znam kako bi nazvao..i onda jedna sudbonosna izjava koja će promijeniti ovaj svijet (hihi) «Smotani, hoćeš ti javiti guzdi kaj nismo napravili?» Opa.. .pardonček, prosim lepo VI niste napravili, i , prosim lepo.... vi ga zovite.. pa leđa moram čuvati za vikend a ne ih podmetati za nekoga ko to ne zaslužuje . Služba koja je uvijek «iznad» svih, nedodirljiva, nepogrešiva , zbog čije sam oholosti i bahatosti ne jednom prozivan sa svojim curama, zbog kojih smo uvijek iznova morali dokazivati «nismo mi...»... moram priznati da mi je ta «zloća» bila mala hrana u ludilu i dodatnom poslu koji mi je, bez rukavica, uvaljen... smješkao sam se i čekao izvedbu...
Kolegica, inače jakoga glasa (a bome i stasa) zvala je iz naše sobe... kao, i mi nemamo pojma o ničem, kao ona eto surađuje s nama i svi smo pomalo zatajili... a ja, ja sam lagano kipio... ma zamisli ti tu drskost!? No, pokušavao sam ne reagirati jer teta se sama toliko zapetljala da sam shvatio kako ja uopće nisam smotan... i smješkajući se pogledavao sam cure ... koje face... a mama, ona je kipila..mislim da joj je tlak bio na 200 ... odjednom, mucanje, tišina i...» molim, nismo potpisali ugovor? A kako ja to ne znam?..» krenula je opet arogancija i bahatost..jer, gle čuda, kolegica je propustila znati da nismo potpisali taj ugovor...a lijepo sam rekao, nemoguće da su svi u lancu previdjeli..... no, ko sluša smotanog... naravno da smo prasnuli u smijeh, naravno da sam tada imao sto i jednu za reć, i, naravno da je teta izjurila iz sobe brzinom munje... No, nije bio kraj priče... nazvao me guzda i pitao..»pa dobro kaj vi tamo delate?» hm, opet sam ja dobio bekend... pokušao sam ignorirati ton, i, mrtvo hladno odgovorio na pitanje..referirao sam mu svaki detalj posla koji smo trenutno radili (pravi cinkaroš hihi)... nastao je muk... i ono njegovo poznato « jel ti to mene za......?» Naravno da sam opet ignorirao i smireno nastavio... ne, zašto... pa.. i počeo sam mu u detalje prepričavati kako i dokle sam došao sa dodatnim poslom koji mi je uvalio... prekinuo me..»to nisam ni sumnjao,...i, nastoj to čim prije završiti..ali, pa kakve to gluposti radite? Pa jel neko uopće prati stanje ugovora, ....?» koji set pitanja... počeškao sam se i, posljednjim atomima smirenosti odgovorio, pa da.. kolegica... ne, neću ponoviti što je izgovorio kad sam spomenuo njeno ime..dakle, mislim da taj čovjek polako shvaća kakve su mu kestene i opake priče servirali... meni je trebalo vremena i još uvijek traje pranje od mulja koji mi je nabacan, ali, kako Tere lijepo zapjeva «Sve se vraća, sve se plaća..», ili, kako je moja majka znala reći « Svaka rit jenput dojde na šekret» ..i stvarno, sve više vjerujem «Ipak se kreće!» ... Bilo je zanimljivo smijuljiti se i povremeno slušati ispade iz druge sobe..»Kako mi niko nije rekao?» «Otkud sam ja mogla znati..?» ..
I tako, neki zanimljivi događaji koji me se ne dotikavleju, osim kad me dirnu, upotpunili su ove dane u kojima napunjene baterije trošim više misaono nego fizički... ali, koje su mi, ipak napunjene, dale snagu izdržati neke pomalo teže trenutke.... 
Sutra će, klasika pred dulji vikend, biti ludilo...no, nekako kao da polako već pripremam se za boj sa travom koji me čeka, i nekako nostalgično se prisjećam slike koju sam ostavio...
i pitam se, koliko će me maslačaka dočekati, koliko prilika za ispunjenje želja...a ja, ja imam samo jednu........................... ali vrijednu! 
Želim vam ovaj, produženi, vikend popraćen uživanjem u prirodi, druženjima i lijepom vremenu i svemu što vas čini sretnima!!
Post je objavljen 29.04.2009. u 17:52 sati.