pametni zub
kada i gdje je to Bog navještavala/o svijet bez smrti i patnje? tu i tamo bi natuknula/o kako ono što mi vidimo kao patnju, nije patnja iz njezina/njegova kuta gledanja, ali svijet je odvratan i to jest jedan od njegovih temeljnih zakona.
kad je Bog bio u svim kućama i ustanovama Zapada, umiralo se i patilo jednako kao i danas, možda i više.
Dragi, dragi zub sve ti je to meni jasno, ali…pok. Don Ivan Cvitanović, kojeg nekako u zadnje vrijeme puno spominjem znao bi s nama igrati na karte, a bio je odličan igrač, od onih igrača pokeraša koji su čitali misli, a mi ženski dio igrača igramo slabije nego muškarci, što je je. Još ja nekako, ali nisam toliko u igri kao jedna od nas koja izgara, a uistinu griješi i nikako joj nije jasno zašto je pogriješila.
Evo zašto ja ne mogu sažeto i dobro, sa poantom, napisati priču kao što ti odlično radiš. Očito sam tip od saga i dugačkih dosadnih romana, koje nitko nema snage čitati.
No dakle spomenuti don Ivan, kad bi pogriješili, pocrvenio bi od muke, začepio bi usta, svaki drugi pošteni dalmatinac bi u toj situaciji opsovao, ali on to nije smio, začepio bi usta, a onda nakon male stanke na upit: gdje sam pogriješila on bi onako crven i ljutit rekao: Sve si dobro učinila, ali treba bit pametan….
Don Ivan je , nažalost, umro, ali svi ma nam je mrijeti, a njegova uzrečica je ostala. … Ali treba biti pametan!
Ti si pametan, bez sumnje i meni je posve jasno o čemu govoriš.
Intervju je čista američka priča. Oprah i njeni doktori Vu ili No ili kako se oni lakrdijaši zovu.
Ali.., Čovjek je od krvi mesa i 'ono malo duše' pa su mu potrebne prispodobe, čudesa, ta prisutnost nerazumljivog, 'neprisutnog' i dalekog Boga da nas svojom 'slikom', i raznim drugim čarobiranjima podsjeti na ono što jest pravda, ljubav, istina, ali ne moja niti bilo čija nego univerzalna. Amerika to živi holivudski. Žive imitaciju života i ovaj je intervju je upravo Amerika, ali nekako mi se učinio zgodan.
Osobno ne trebaju mi mjesta, velebne crkve, niti svećenici ni sva ta organizacijska bulumenta – ljudska priča sa svim svojim nakaradnostima, pedofilijom, lažnim autoritetima, nebrigom za male i nemoćne iako ima i onog drugog i onih drugih koji upravo brinu i njihovo'ono malo duše' je samo velika duša i veliko dobro srce. Radi njih se zovem rimokatolkinjom. Radi njih gutam i ove američke kič situacije i pisanja.
I tebi je sve jasno, ali… u posljednje vrijeme moji komentari na tvojim stranicama idu u nekom disonantnom tonu , ponekad mi se čini da ruka sama piše ono što duboko u meni čuči i ne uspijem tog trena kontrolirati. Inače mislim da bi se vrlo dobro slagali, bez obzira što dolaziš iz druge sredine, što si i ohoho mlađi itd. Nekoliko sam ti puta rekla da me podsjećaš na moje sinove upravo zbog finoće tvoje naravi. Nikad nisam primijetila da si otrovno sarkastičan kao mnogi ovdje na blogosferi, ali i inače. Lijepo je kad netko sa toliko znanja i umijeća ima samilosti u saobraćanju sa manjim znanjem i umijeće. To veseli i ulijeva nadu da su ljudi ljudi, onaj čovjek radi kojeg je Bog u kojeg vjerujem odlučio pružiti nam šansu.
A ja vjerujem u dobrog i samilosnog Boga kojemu nije važno kakve sam boje, spola, izgleda, znanja, stanja, vjerujem li u njega ili ne, koje nacije, čak da sam i zločinac, koji razumije moje porive i koje me vrednuje samo po težnji da ispravim svoje mane i pomognem drugome. Da konačno nesebično zavolim i neprijatelja. Da pružim drugi obraz… a sad ću se zaustaviti, iako trebala bih dodati: Ja vjerujem da je abortus ubojstvo. Vjerujem da djecu treba odgajati i da učitelji (svih titula i znanja) trebaju biti autoriteti, ako to jesu naravno i da ih djeca trebaju takve akceptirati.
I još u mnogo čega vjerujem jer prevelika sloboda bez obveze, odgovornosti i neodgoja stvara neodgovorne samožive i na sve spremne ljude.
A što se mene tiče postajem paranoični, ogorčeni stari stvor- nerješivih problema i odgovornosti. Trudim se ali i organizam ide kraju i umoran je.
A imam i fenomen o kojem piše gosp. profesor- Domovine koja se voli izdaleka. Jer ova me ne voli i nije moja. Ali to traži novi post i mislim da ću ga napisati, iako mislim da sam na pece i bokune već sve rekla.
A što se tiče Boga..?
Isus je rekao: Nisam došao da donesem mir. I još je koješta rekao, a mi baš želimo da nas puste na miru Bog i njegov sin, kako bismo mogli živjeti onako kao to i radimo mrzeći se i ubijajući se međusobno. Sebično uživajući u onom što nama godi. Ne poštujući ni ljudske zakone, a klanjanje u crkvama i busanje u prsa da smo vjernici su nam samo izlika da radimo još veće zlo. Predstava, krinka. Zaboravljamo ono što si rekao na početku ovo moje tirade.
Bog je navještao svijet u kojemu ćemo rađati djecu u mukama i gdje ćemo umirati u bolovima.
Volim s.f. i često mi pada na pamet da smo otpad sa nekog planeta gdje se bolje živi. Kao neka vrst kazneničke kolonije, ali u konačnici to ne ukida Boga.
Post je objavljen 17.04.2009. u 11:53 sati.