A svrha posta je da bude. Po čemu nije specifičan.
- Niti rijedak.
Tebe nitko nije zvao.
- Mene ne treba zvati. Ja jesam.
Uzgred budi rečeno, našao sam svrhu vjerovanja: služi kao zaštitni mehanizam protiv razmišljanja.
O knjigama i koricama sutradan.
- Bolje da si rekao sutranoć.
Ćuti, može se to još nekako aproksimirati.
- Pretpostavimo da je subota petak...
Pa jedva je pola sata prošlo od ponoći.
- Bitno je to da je prošlo.
Kokodači ti koliko te volja.
Zub je zavrijedio knjigu, Mare kosti u nedostatku kolačića, a Levantica koricu. Knjigu može birati, a koricu imam samo jednu koja nema svoje knjige. Kosti mi je posvud po dvorištu i ostavljam ih na izbor. Na određenim mjestima može se naći i loše očuvanih lubanja peradi.
Emajlirana adresa mi je na sva tri bloga, manje ili više u oči ubadajuća.
- Budnih očiju pratim, prati li još tko što mlatiš.
M, a ne š.
Post je objavljen 09.04.2009. u 14:31 sati.