Mijenjaju li se ljudi zaista, ili je to samo iluzija? Ostajemo li uvijek u istoj ljusci, tvrdi i nedostupni promjenama koje nas pokušavaju obuhvatiti? A što ako... Što biste napravili da se nađete u situaciji da se morate suočiti sa nekim od najvećih strahova, nekim od najbolnijih rana, koje, baš kad se ponadate da su zacijelile u potpunosti, open naviru poput stare boljke u kostima.. Kad se nađete u situaciji da se morate svakodnevno suočavati s osobom koja vam je u životu zadala toliko boli, toliko patnje? I onda, onda dođe i to veliko pitanje: a što sad? Je li još uvijek sve ostalo isto? Mogu li se ljudi stvarno mijenjati? I što je s ljudima koji, na prvi pogled, ostanu isti nakon tolikih godina? I onda se pitate je li to zaista sve..
I imam li pravo suditi nekoga koga možda i ne poznajem dovoljno dobro. Zapravo, i previše dobro da me ne bi proganjali duhovi prošlosti, duhovi koji su uvijek tu negdje, u nekom tamnom kutu, i čekaju pogodan trenutak da izađu, da se jave duboko negdje..
Post je objavljen 05.04.2009. u 12:58 sati.