Mijenjaju li se ljudi zaista, ili je to samo iluzija? Ostajemo li uvijek u istoj ljusci, tvrdi i nedostupni promjenama koje nas pokušavaju obuhvatiti? A što ako... Što biste napravili da se nađete u situaciji da se morate suočiti sa nekim od najvećih strahova, nekim od najbolnijih rana, koje, baš kad se ponadate da su zacijelile u potpunosti, open naviru poput stare boljke u kostima.. Kad se nađete u situaciji da se morate svakodnevno suočavati s osobom koja vam je u životu zadala toliko boli, toliko patnje? I onda, onda dođe i to veliko pitanje: a što sad? Je li još uvijek sve ostalo isto? Mogu li se ljudi stvarno mijenjati? I što je s ljudima koji, na prvi pogled, ostanu isti nakon tolikih godina? I onda se pitate je li to zaista sve..
I imam li pravo suditi nekoga koga možda i ne poznajem dovoljno dobro. Zapravo, i previše dobro da me ne bi proganjali duhovi prošlosti, duhovi koji su uvijek tu negdje, u nekom tamnom kutu, i čekaju pogodan trenutak da izađu, da se jave duboko negdje.. |
< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |