intermezzo-
voljela bih sanjati kućice na drveću, crvene krovove, ljetne ulice i imati vremena uvijek iznova umrijeti,
reći jao obaraš me i protrnuti svakog dana barem jednom,
kovati svoju upornost u vjerovanju u svakodnevicu
reći jao stvarno me obaraš
past ću pod stol
voljela bih mokre usne u pjeni s piva i prstima obuhvatiti neke podlaktice, potamnjele
i sanjati drveće, i kućice na njima, ljeto
i crvene krovove
zaspati s rukom koja dodiruje tlo, mazi trave i dubi polukugle u vlažnoj zemlji
slušati plavi zrak i padati pod stolove
vjerovati danu
ili tebi
ili barem sebi
voljela bih komadiće kamenja među odjećom, savijene stranice koje predu pod dodirom,
narančaste lopte u kutevima soba, pod kojima ću naginjati glavu nad jastuke
ili nad tebe
žmirkati pod kišom
drhtati od sigurnosti
zbog sati, zbog jutra, zbog tebe
ili sebe
barem.
Post je objavljen 02.04.2009. u 09:37 sati.