|
intermezzo-
voljela bih sanjati kućice na drveću, crvene krovove, ljetne ulice i imati vremena uvijek iznova umrijeti, reći jao obaraš me i protrnuti svakog dana barem jednom, kovati svoju upornost u vjerovanju u svakodnevicu reći jao stvarno me obaraš past ću pod stol voljela bih mokre usne u pjeni s piva i prstima obuhvatiti neke podlaktice, potamnjele i sanjati drveće, i kućice na njima, ljeto i crvene krovove zaspati s rukom koja dodiruje tlo, mazi trave i dubi polukugle u vlažnoj zemlji slušati plavi zrak i padati pod stolove vjerovati danu ili tebi ili barem sebi voljela bih komadiće kamenja među odjećom, savijene stranice koje predu pod dodirom, narančaste lopte u kutevima soba, pod kojima ću naginjati glavu nad jastuke ili nad tebe žmirkati pod kišom drhtati od sigurnosti zbog sati, zbog jutra, zbog tebe ili sebe barem. |