Marketing
Ludilo ....
Malo sam danas u nekim zbrčkanim mislima.... od putešestija na poslu, do nekih mojih psiho – priprema za naredne dane.
Spominjao sam čišćenje kutija... da, došlo je vrijeme, ali i potreba za njih... približava se glavna rasprava, u kojoj glavnu mušku ulogu imam ja, a žensku ona spodoba od žene koja je nasljedila očev stan a koja i danas, obračajući se mom odvjetniku ( prijatelju ) spominje i „uvjet“ kojeg je otac kao „posljednju želju“ ostavio. O, Bože.... prosvijetli me... ja više ništa ne razumijem! Koje su granice ljudske gluposti? Da li sam ja toliko glup, blesav...ili je to ona koja i dalje živi u toj iluziji, u tim mislima... koja i dalje vjeruje da je ostvarenje „te želje“ moguće?
Trebao sam naći neke papire koji su, prema riječima mog prijatelja – odvjetnika, nužno nam potrebni za raspravu. Iskreno, bojao sam se da sam to u jednom od svojih napadaja bijesa i bacio...ali, ovih sam dana stavljao sve što je papiru sličilo na jednu hrpicu, koja je, polako prerastala u hrpetinu. Danas sam se primio detaljnijeg gledanja u tekstualni dio istih...i, hvala Bogu, nakon kratkog vremena pronašao sve, pa i više od potrebnog....Ne, ne borim se za taj stan, već samo želim očistiti okaljano mi ime...i, milostivu spodobu natjerati da, barem jednom, korača pognute glave.. iako, pokušavam zamisliti tu scenu no, ne uspjeva mi....
Na poslu zanimljive scene koje se izmjenjuju iz dana u dan... nekako mi vrijeme brzo protiče u ugodnoj atmosferi i ne znam, da li se previše „zafrkavam“ na poslu ili sam si opet, neprimjetno, natrpao u toj ljepoti okoline dodatne poslove – no, ne marim što ostanem i malo dulje jer ponovo se pojavio neki mir i opuštenost – što, priznat ćete, danas baš i nije često. Iznenađujući obrat u odnosu sa guzdom malo me zbunjuje ali, sa male udaljenosti, promatram to kao nužnost suradnje. Ne zanosim se nikakvim obratima i preokretima već, vrlo oprezno, poučen lošim iskustvima, sa dozom podnošljivosti ali sa puno profesionalizma odrađujem zadano , pa i puno više od toga.
Proslava kolegičinog rođendana je blizu... i, nekako mi se čini da ćemo ga proslaviti na nečijoj viksi. Počinju lijepa vremena... a mi smo doista dobar tim koji se i vikendima druži i zabavi.. i nama nikada dosta nas samih. Naravno, okupljaju se cijele obitelji, djeca, psi... a ima nas svake vrste. 
Samo je upitno ko će otvoriti sezonu domaćinstva – ne, nije pravilo da se kod slavljenika nalazimo – jer, pa naravno, slavljenika mazimo. Nekako mirišim da ću ja prvi „nadrapati“ jer me i tako prozivaju da bi mogao pekom počastiti za povratak u drim tim... Ah, Todore... izvadi dvije hobotnice ... one koje su na ledu barem godinu dana hehe.... 
A ovo vrijeme me nekako još više ostavlja tmurnim..no, ne dam se... osim što sam u najboljim godinama još sam i mlad hihi
I, iz svoje humanosti, osjećaja, ali i apela, molim Vas pogledajte na blogu Morske zvijezde objavljeni post i pomognimo maloj Pauli!
Post je objavljen 31.03.2009. u 21:06 sati.