Ovo ću reći samo jedanput i nikad više:
Nedjeljom u dva Stanković i Žarko Puhovski.
Stanković standardno dobar s onim laganim potezanjem na jednu stranu, ali i ja potežem na svoju stranu pa ga posve razumijem.
Ž. Puhovski!?
Ne znam što bih SVE rekla, ali reći ću samo ovaj put i zašutit ću za vjeke vjekova.
Otkad ga pratim, iz tv emisija i raznih napisa u novinama, čini se da je uvijek isti i uvijek govori svoju istinu koju bih nazvali Janusovom istinom. Istinom dvostrukog lica koja kaže- čuj nisam ja drugačijeg mišljenja, nisam se ja promijenio, samo su se svi oko mene promijenili. Naime, toliko demagogije, pravdanja samog sebe. Tu sam, tamo sam i onamo sam i ovamo sam. Da Tito kao predsjednik, ali ne Tito sa titulom maršala ili već nečeg sličnog.
Zato što su poubijali toliki broj ljudi u Hudoj i inim jamama oni nisu ništa manje antifašisti iako su se tu pokazali kao zločinci.
Ja sam tamo govorio ovo, a oni su razumjeli nešto drugo. Jest genocid, nije genocid. Genocid je samo Škabrnja, ali što je to prema milionima iz Konga, ali jest genocid odlazak Srba iz krajine. Ili je genocid odlazak Hrvata iz Srpske krajine (napr Drniša koji se najprije dogodio)
Ja slabo i sporo kopčam. Onako se pitam jeli genocid u Podunavlju. I što je Republika srpska krajina i onaj klaun, opasnih namjera Dodig.
A sad ću možda pogriješiti jer sam zaboravna pa molim onog jedinog komentatora jer me na ovakve pisanije nitko ne komentira da me ispravi, ako govorim o drugom čovjeku, pa ću se u tom slučaju ispričati Žarku Puhovskom.
Naime, u jednoj emisiji pred godinu dvije pitali su ga jeli on na suđenju Čičku i ostalima rekao da su govorili to i to (upravo ono za što su ih optužili, sudili i zašto su odgulili) Puhovski je odgovorio: - Da, rekao sam točno ono što se zapravo dogodilo. Oni su to rekli i napravili. Ja nisam govorio nikakvu laž. Rekao sam istinu. Nisam mogao lagati. Rekao sam što sam čuo i vidio i to sam svjedočio. Pa oni su to uistinu govorili.
Ne znam baš dočarati atmosferu u toj emisiji, ali ja sam stekla dojam, da je htio reći, a na neki način je to i rekao da su ga Čičak i ostali skoro molili da svjedoči njihove radnje i misli iz tog sretno-nesretnog proljeća kako bi se te radnje, misli i želje još jedanput čule i možda postigle da Berlinski zid padne dvadeset godina ranije. Čičak i ostali bili su sretni što je njegov iskaz doprinio njihovom zatvaranju i guljenju.
Ne znam kao se u dramaturgiji zove taj obrat koji se u nastupu Žarka Puhovskog neprekidno događa, ali narod za to kaže: nije šija nego vrat.
Jer zločinac može na drugoj strani činiti dobro, a dobar čovjek može biti i među zločincima. Po tome je Hitler za Nijemce u početku učinio puno dobrih stvari. Izvadio ih iz teške krize i neimaštine. Napravio autoputove, poboljšao ekonomiju. Izmislio Bubu- ono malo simpatično auto itd, itd e, pa zato bi mu morali dati i neki trg pod njegovim imenom bez titule u toj nesretnoj Njemačkoj, a kasnije je poubijao milione ljudi pa ga zapravo ne bi trebalo spominjati u nikakvom kontekstu osim kao zločinca.
Bože kako li s u dramaturgiji zove taj obrat?
Molim vas za pomoć!
Inače je u Splitu danas proljeće za one koji pričaju o cvijeću i vremenu.
Post je objavljen 25.03.2009. u 11:22 sati.