Marketing
Latino dan:)
Latino dan?..... pitate se što sad opet motam?
Ne znam da li sam rekao, ali jedna od lijepih stvari koja mi se dogodila preseljenjem staroj ekipi je i glazba... Ekipa koja obožava glazbu, primjerenu radnim prostorima, tiho, neupadljivo... tek kao mali osvježivač zraka. I kada tiho, lijepo, u ritmu kuckanja po kompačima, zbrajalicama, zvonjavama telefona uspijete i poneku notu čuti, znak je da je sve mirno, uobičajeno..i da svako u ponekom skretanju s posla, misli, uhvati onaj predivan štih koji odiše sobom. E to, ta smirena glazba, pokoji pjevni stih mojih cura, e to... to mi je jako nedostajalo ovo vrijeme. No, već dva dana smo u Latino ritmu.. mislili smo, proći će kolegicu za vikend, ali... i danas smo uživali u toj glazbi..ali, ni to nije sve!! 
Pao je i prvi pravi ples od mog povratka.. e, da pravi..kolegica koja je s nama „svega“ desetak godina, kada je došla, nije baš bila ljubitelj plesa..ali, uz nas rasplesane nije mogla ostati mirna – i, krenula je u plesnu školu... i kada se Latino ples tek stidljivo pojavljivao kod nas, ona nije pošteno ni Valcer znala otplesati... no, danas, duboki naklon...i, volim s njom zaplesati...
i, presrela me danas, ajmo Smoto jednu rundu... prvo sam se nećkao jer imam posljedice u koljenu od subotnjeg cijepanja, no, krenuo sam..izdržao sam minutu...ajme što mi mala radi... dakle, usavršila je jakoo dobro ples, no, nisam ja više za te ludorije i neke nove izvedenice ovog plesa. „Mama“ – kolegica koju od milja tako zovem (a tek je koju godinu starija od mene) a s kojom obožavam plesati, podigla se, „ljuta“ na te neke nove korake i „izvijanja“ kako kaže, 
zgrabila me...i... ošini... dakle, sjetio sam se „starih“ vremena kada smo u najgoroj gužvi, u najdramatičnijim trenucima, stali na loptu, opustili se, i mirno i nastavili dalje...do dugo u noć..... Ne, nije danas bilo nikakve frke, ali, bilo je dobro raspoloženje... ma, nisam siguran da li među ovom ekipom i može biti loše raspoloženje..ako jedan potone... uskaču svi i polako pružaju pojas... e to, to ja zovem timski rad...“i u dobru, i u zlu..::“ Mene su godinama vukli i šlepali, i u njihovoj sam se blizini jedino i uvijek osjećao sigurno....ali, nekako me danas ne „šljive“ previše – no, samo zato što su, prema njima, očuvale me i izvukle na kopno...a sada, sada je sve na meni..i je, u pravu su. 
Ekipa iz stare sobe samo me promatra kako sam „živnuo“ – i uz komentare „kako je u sobi pusto bez mene, kako im nedostajem...“ moja draga Sevke je morala nešto pitati... morala je.. , pa ne zaboravljam ja da je ponedjeljak njen dan... „i, jesi li se oporavio od nas... vidim, smiješ se...?“ a kojeg li pitanja!! No, shvatio sam da ovo pitanje zaslužuje i pravi odgovor...“ a ne, nisam još, misliš li ti da je tako lako oporaviti se od vas?“ ... i, razgovor je naprasno prekinut...
I naravno da sam danas skoro dobio i batina...nisam već dugo hehe.... naime, jedna je kolegica par dana ostala doma – neki zdravstveni problemi...i, kako to uvijek biva... pukla je priča „trudna je!“ kako sam ja znao što joj je, ali, kako sam u zadnje vrijeme sklon malim „spačkama“... zamišljeno sam, na tu konstataciju, zurio u pod... i, kako su me direktno priupitali, jer kao ja znam ... (ne znam samo da li su mislili da sam njen ginekolog ili....khm, khm... kad „sigurno“ znam 
) ja sam mudro odšutio odgovor... nisam ništa rekao, a to..to je bio siguran znak..da su u pravu.
I danas, dolazi kolegica, ja nasred hodnika, da svi čuju... ooo, ko se to meni vratio? Kako si? Jesi li dobro? Sve u redu? Hm, iščitavate li vi iz ovih pitanja trudnoću? Ja ne! E pa, dakle uslijedio je obilazak svih „znatiželjnika“ .. i svima, kao na traci, ponavljala je..ne, nisam trudna, malo mi je........ a ja, po koji put, kao u prolazu, pogledam je onim svojim tumplastim pogledom, brižnog izgleda, sa upitnikom...Jesi dobro?... nakon trećeg puta..hehehhe izbacila me iz sobe i procijedila kroz zube „ ubit ću te“ hm, zove li se to mobing na radnom mjestu? 
A posao...ide, ide polako i sigurno..ono što mi se krajem tjedna činilo izgledno u rješavanju jednog velikog problema, danas je malo modificirano...no, iako dobro i tako izgleda...malo mi smrdi.... nekako sam postao sumnjičav prema toj stranci, malo je previše „muljaže“ i nekih suludih poteza ...tako da sam se bacio na traženje „rupa“ u zakonu za koje mi se čine da su ovi već malo proširili.... ali, sve je nekako mirno, bez stresova okoline a to je, kako je moj brat blizanac, mlađi, Zoki rekao...pola obavljena posla... dakle, preseljenjem sam polovicu posla odradio, a dugu polovicu, priklonio sam se projektu i mjerama države – pa recesija je, smanjujemo....... 
I ne, neću vas Latino glazbom počastit (ja sam se danas naslušao hehe), ali, jedna od danas dražih..... i mojim dragim prijateljima iz Dalmacije... u iščekivanju treće bure..ili je bila?
Post je objavljen 23.03.2009. u 20:01 sati.