Marketing
Zlatne niti, kratka priča (1. dio) ...
golden threads, photo by flickr
Zlatne niti, kratka priča
Siđe s široke ceste na usku stazu koja je vodila kroz šumu.
Koraci su joj sami pratili poznati put, pluća udisala svjež i mirisan šumski zrak, uši osluškivale ptičji cvrkut i šum potoka koji je tekao uz stazu. Srce joj je bilo mirno i radosno iako je kucalo ubrzano.
Dugo pješačenje sve manje godi mojim nogama, pomisli, odagnavši, poput dosadne muhe, pomisao da se ne radi o njezinim nogama nego o njezinu srcu. Morat ću razmisliti o nabavci dvokolice ... No, još nisam sigurna - magarac ili mazga?
Nasmija se naglas, zamišljajući se u dvokolici koju vuče dugouhi četveronožac.
Mazga ... reče sama sebi. To će biti posve u skladu s mojom tvrdoglavom naravi ... A bit ću i prava senzacija na autocesti ... hihihihhihi...
Nakon sata hoda izbi na šumski proplanak, a ubrzo potom pred njom se otvori prašan seoski put koji je vodio kroz njive na kojima je žito već bilo požnjeveno. U daljini ugleda toranj seoske crkvice koji kao da je dodirivao oblake. Ubrza korake, nije željela pokisnuti, no oblaci se brzo raziđoše. Stigavši do središta sela, sjede u hlad velike lipe usred malog seoskog trga. Iako su seoske ulice bile prazne, netko ju je morao ugledati jer vrlo brzo njezini slušatelji počeše pristizati. Seoska djeca, šest djevojčica i tri dječaka, dobroćudna seoska luda u poderanoj rekli, dvoje staraca ... i jedna mlada trudnica, rumena poput jabuke i plavokosa.
Dolazili su, jedni za drugima, pa posjedali oko nje u krug, u hladovinu.
Nisu razgovarali, ni s njom, ni međusobno, samo bi je tiho pozdravili, pa se spustili u krug, čekajući. Njoj je to vrijeme okupljanja poslužilo kao dobrodošao predah i ona odagna pomisao kako joj posljednjih dana treba sve više vremena da povrati dah.
Preleti pogledom po licima okupljenih, svi su bili na broju. Nije me bilo od proljeća ... Djeca su narasla, starci ostarili, Ludina je rekla prljavija i poderanija no proljetos ...
Nasmiješi se iščekujućem pogledu mlade trudnice, udahne duboko i započne pripovijedati:
Duga je kosa mlinareve kćeri bila nalik zlatnim nitima.
Možda se upravo stoga njezin otac, seoski mlinar, u seoskoj krčmi naglas pohvalio kako ruke njegove drage kćeri mogu niti slame pretvoriti u zlato.
Jezici seoskih zavidljivaca zakloparaše poput mlina ... i glas o djevojci koja može pretvoriti slamu u zlato dospije do Kraljevih ušiju.
Kralj pozva mlinara i naredi mu: Dovedi mi kćer...
...
... Ako tvoja kći doista može slamu pretvoriti u zlato, oženit ću je, reče Kralj mlinaru. Uzalud se stari mlinar kajao zbog svoje hvalisavosti, Kraljeva je želja bila zapovijed. Mlinar dovede kćer pred Kralja, no pohlepni Kralj nije vidio lijepe plave oči mlinareve kćeri, ni njezinu zlatnu kosu. Gledao je samo djevojčine vretenaste prste i zamišljao kako se pod njima slamčice pretvaraju u zlatne niti ...
Pripovijedajući, uživala je u pogledu dječaka koji je priču slušao otvorenih ustiju i širom razrogačenih očiju. On priču sluša po prvi puta, pomisli Pripovjedačica, sjećajući se kako je ona tu priču prvi puta čula od svoje bake.
Sjedila je na klupi u malom gradskom parku, pripovijedajući, a njezini su slušatelji bila djeca koje su majke svakoga poslijepodneva u park dovodile na igru. U grad je stigla tek poslijepodne, dan ranije istu je priču pripovijedala u hladu lipe na seoskom trgu. Prenoćila je na štaglju, u sijenu, iako su joj mnogi seljani ponudili postelju. Prihvatila je samo zdjelicu mlijeka i žganaca, žutih poput zlatnih grumenčića ... a zatim je usnula, umorna od pješačenja i pripovijedanja.
Nasmiješi se sjetivši se zvijezda koje su zavirivale kroz pukotinu na krovu, mirisa sijena i slamčica kojih joj je kosa ujutro bila puna.
Počinjem ličiti na seosku ludu u poderanoj rekli, pomisli, no odavno više nije marila kako izgleda. Više ju je brinulo to što je toga dana morala podići palac i 'stopirati. Voljela je pješačiti, no umor ju je savladao, shvatila je da neće tim tempom do grada stići do noći.
Da nisam takva mazga, jutros bih pristala da me do grada poveze gazda koji je vozio povrće na gradsku tržnicu ...
No, tada bih propustila ispričati priču djevojčici čiji su roditelji zastali na benzinskoj pumpi da napune rezervoar automobila i pojedu sendviče ...
Shvati da je napravila dulju stanku u pripovjedanju tek kad je dječak blago povuče za suknju, podsjećajući je da slušatelji očekuju nastavak priče.
Kralj je gledao je samo djevojčine vretenaste prste i zamišljao kako se pod njima slamčice pretvaraju u zlatne niti ...
Ako ovu gomilu slame pretvoriš u zlato, reče Kralj mlinarevoj kćeri, uzet ću te za ženu ...
(nastavak slijedi)
...
Post je objavljen 20.03.2009. u 00:01 sati.