Ode se uvik krstilo vinom,
I Duhom svetim i Ocem i Sinom.
Ode su legende svom puku dane.
Otkad je svetog Jakova i Ane.
Vino se pilo, otkad je Boga,
Čovik se drža od rada svoga.
Zemlja je škrta, ma blagom rodi,
Vino je u krvi i svetoj vodi.
U ono vrime, glasnici dođoše,
I ovim krajem smjerno prođoše.
Jednome se svidi zemaljski raj,
I Bog mu šapne, to sačuvaj!
Uz božje riči i zrno grožđa,
Ode bi vira tvrđa od gvožđa.
Rič posta zakon, a zakon riči,
I danas se čovik, ponosi, diči.
Stolića prošla od živa Krista,
Ma žila života ostade ista.
Za istinu živit i za nju mrit,
Tako je navika ovi svit.
Čovik ka i trs, iz zemlje klija,
Pa se ka loza, vitru savija.
Al' neda svoje i neda na se'
Ni da ognjišta vitri ugase.
Težak i tvrd, život bi takov,
Al' triba opstat i reče Jakov,
Ko vodom krsti i vino pije,
U tog se tuga, dirat nesmije.
Ode se vinom kumovat dade,
Ode se vinom dočekat znade,
Volit će se, sastajati
I u miru umirati....
Post je objavljen 18.04.2009. u 17:49 sati.