Marketing
Dom
Ono što je drugima Riva, Špica, Trg, to je za Kozicu dosta dugo(poslije 2. svjetskog rata)bio Dom.
Tako mala riječ, a puno toga vezano za nju. Bila je tu i gostionica, zadruga, mlin, pošta, kino sala, kancelarije, matični ured, pogon. Bilo je to mjesto gdje je bio dernek, mjesto gdje se okrećao autobus iz Makarske za Vrgorac, sala gdje su se održavale priredbe i plesovi, mjesto gdje se donosilo žito za mlit, mjesto koje se u odnosu na današnje vrijeme može usporediti sa nekim šoping centrom. U vremenu koje ja pamtim tu je bilo zaposleno 10-ak ljudi, i to ne samo iz Kozice, već iz Poljica, Zavojana, Dubrave, Dragljana.Vrlo brzo ćemo se sjetiti da su tu radili Mate Begović, Mate Antunović- Buljkin, Andrija Vuletić. Ante Ravlić-Ćuk, Ante Ikićev, Joze Antunović, Mate Opačak, Branko Čepo, Ljubo Alerić, Srećko Antunović, Ante Vuletić, Branko Begović, Verica Antunović, Ivo Opačak, Žarko Begović, a možda i još neki kojih se ne mogu sjetiti, a neka mi oproste ili isprave. U ovu brojku ne računam radnike koji su radili u pogonu koji je bio u kino sali.
Gledajuć i sva ostala mjesta u Vrgorskom kraju, ne mislim da je i jedan od drugih domova, koji su postojali u skoro svim selima, bio centar događanja kao ovaj naš.
Ima li netko tko se rodio ili živio u Kozici (od muške populacije), a da nije nedjeljom ili praznikom svratio do gostione, zaigrao na karte ili na buće, zašijao, a ako ne to onda barem kibicirao.
Tko može zaboraviti plesove subotom, za Novu godinu, praznike. Ne znam da se na ijednom koncertu plaćala karta za ulaz, a da nije bilo struje, a svjedok sam da je to bilo na dočeku jedne Nove godine 70-ih.
I nisu to bile svirke za jednu večer, tri večeri bi sala bila puna, a stol se kao na svim "in" mjestima ,morao rezervirati.
Ne sanjam da će se to više ponoviti, sve se dešava u svoje vrijeme, ali svejedno mi je žao kad navratim subotom i vidim šta je (nije) ostalo od našeg Doma, kada prošetam tim sablasnim prostorijama.
Još je jedino malo života ostalo u Gostioni i prostoriji Lovačkog društva, ali to ne može ublažiti otužnu sliku koja prevladava.
Jedina pozitivna stvar je ideja jedne male grupe zaljubljenika u ovo mjesto da pokuša udahnuti malo života. Ali o tome više u nekim drugim postovima.
Za ovaj put evo kako to izgleda danas (volio bih da se javi netko tko ima slike doma iz njegovih boljih dana):
Post je objavljen 05.03.2009. u 19:55 sati.