Ono što je drugima Riva, Špica, Trg, to je za Kozicu dosta dugo(poslije 2. svjetskog rata)bio Dom.
Tako mala riječ, a puno toga vezano za nju. Bila je tu i gostionica, zadruga, mlin, pošta, kino sala, kancelarije, matični ured, pogon. Bilo je to mjesto gdje je bio dernek, mjesto gdje se okrećao autobus iz Makarske za Vrgorac, sala gdje su se održavale priredbe i plesovi, mjesto gdje se donosilo žito za mlit, mjesto koje se u odnosu na današnje vrijeme može usporediti sa nekim šoping centrom. U vremenu koje ja pamtim tu je bilo zaposleno 10-ak ljudi, i to ne samo iz Kozice, već iz Poljica, Zavojana, Dubrave, Dragljana.Vrlo brzo ćemo se sjetiti da su tu radili Mate Begović, Mate Antunović- Buljkin, Andrija Vuletić. Ante Ravlić-Ćuk, Ante Ikićev, Joze Antunović, Mate Opačak, Branko Čepo, Ljubo Alerić, Srećko Antunović, Ante Vuletić, Branko Begović, Verica Antunović, Ivo Opačak, Žarko Begović, a možda i još neki kojih se ne mogu sjetiti, a neka mi oproste ili isprave. U ovu brojku ne računam radnike koji su radili u pogonu koji je bio u kino sali.
Gledajuć i sva ostala mjesta u Vrgorskom kraju, ne mislim da je i jedan od drugih domova, koji su postojali u skoro svim selima, bio centar događanja kao ovaj naš.
Ima li netko tko se rodio ili živio u Kozici (od muške populacije), a da nije nedjeljom ili praznikom svratio do gostione, zaigrao na karte ili na buće, zašijao, a ako ne to onda barem kibicirao.
Tko može zaboraviti plesove subotom, za Novu godinu, praznike. Ne znam da se na ijednom koncertu plaćala karta za ulaz, a da nije bilo struje, a svjedok sam da je to bilo na dočeku jedne Nove godine 70-ih.
I nisu to bile svirke za jednu večer, tri večeri bi sala bila puna, a stol se kao na svim "in" mjestima ,morao rezervirati.
Ne sanjam da će se to više ponoviti, sve se dešava u svoje vrijeme, ali svejedno mi je žao kad navratim subotom i vidim šta je (nije) ostalo od našeg Doma, kada prošetam tim sablasnim prostorijama.
Još je jedino malo života ostalo u Gostioni i prostoriji Lovačkog društva, ali to ne može ublažiti otužnu sliku koja prevladava.
Jedina pozitivna stvar je ideja jedne male grupe zaljubljenika u ovo mjesto da pokuša udahnuti malo života. Ali o tome više u nekim drugim postovima.
Za ovaj put evo kako to izgleda danas (volio bih da se javi netko tko ima slike doma iz njegovih boljih dana):
Lijep tekst. Čestitam ti zbog ljubavi i brige po svoj rodni kraj. Da je bar više ovakvih javnih istupa ne bi naša Vrgorska krajina i sva njezina sela bili ovako pusti i zaboravljeni!
Vrgorčanin • 08.03.2009. u 19:07
LIJEP TEKST O ZADRUŽNOM DOMU SVE ČESTITKE
ZA IVANA JOKINA ZNAM ALI SAM TO NEKAKO PREVIDJELA
IAKO SAM GA VIDJELA PUNO PUTA DA NOSI GRM IZ
GRMOVCA I SVE DO KASNE ŽIVOTNE DOBI SA FIĆOM
azia • 09.03.2009. u 11:05
Drago mi je vdjet vanjsku sliku Doma, ali bez unutrašnjeg stanja.
Još malo o Domu, građen je 47/48 god. Država je pomogla financijski za materijal koji je trebalo kupit i za glavne majstore uglavnom zidare koji su bilio od Imotskog. Sve ostale radove je radilo selo dobrovoljno po mogćnosti pojedinih obitelji. U tome se uključuje svi manualni radovi na i oko zgrade, paljenje 2 klačine u osoju u okolici Maloga Guvna, te prijegon pržine/pjeska iz duboke kao i prpremanje kamena za facadu većinom ispod Umca. ivan Antunović Jokin, (majstor Hrvatskog Radiše) je vodio konstrkciju krova.
Osim već navedenim imenima i djelatnosti u Domu je bilo iako za kratko vrijeme, sjedište Općine Kozica.
To je bilo negdje 51/52 god. u sastoju sela, Kozica, Kozička Poljica, Dragljane/Vlaka, Duge Njive i Kljenak
za Rasćane nisam sigur. Predsjednik je bio Drago Vuković tajnik, Dominko Nizić, vojni referent, Mate Antunović (Mate Mijin) i drugi.
Kozičanin • 25.03.2009. u 09:41
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Selo Kozica je smješteno u kotlini između planina Biokovo, Šibenik i Sveti Mihovil, na zapadnom dijelu Vrgorske krajine, na nadmorskoj visini od cca 350 m.
Administrativno pripada gradu Vrgorcu, te Splitsko-dalmatinskoj županiji. Udaljeno je 15 km od Vrgorca, 27 km od Makarske, te 80 km od Splita. Kroz selo prolazi stara "Napoleonova cesta" (Split-Ploče), a odnedavno i auto-cesta (Zagreb-Ploče). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Kozici je živjelo 109 stanovnika.
Prezimena u Kozici su:Alerić, Antunovići, Begovići, Bušelić, Caktaš, Glavaš, Jujnović, Katić, Kurtović, Lendić, Maras, Miočević, Okmažić, Pavić, Pejdo, Perkušić, Pucar, Ravlić, Rudež, Štulić, Vekić, Vranješ, Vuletić.
Naziv sela dolazi od umanjenice riječi koza. Da je ovo područje bilo naseljeno od prapovijesti svjedoče mnogobrojne gomile , kao i iskopana sjekira i koplje. Prvi put se naziv Kozica se spominje u Kreševskoj povelji iz 1434. godine. U istoj povelji se spominju i franjevci kao dušebrižnici, pa i po navedenom spada među najstarije župe na ovom području.
U selu se nalazi crkva sv. Ilije. Stara crkva se nalazila u groblju. Nova je zidana od 1765.-1785.
mojakozica@gmail.com
LINKOVI
Vrgorac
Vrgorac blog
Vrgoračka kronika
Veliki Prolog
Maras Australija
Rašćane
ENGLISH LANGUAGE
Blog on English language (click)
Statut udruge ''Moja Kozica''
Pristupnica
Članarine
Popis članova
Molimo sve koji imaju i žele da nam pošalju slike Kozice i njenih ljudi da to urade putem e-maila. Također mogu ih poslati poštom (uz obećanje da ćemo ih vratiti) kako bi ih prenjeli i objavili na ovom blogu. Adresu na koju možete poslati tražite e-mailom.