" Bez mog nagovora, sada kad mi je potrebno 100$ da bi bar na trenutak osjetio drogu u svom tjelu. Tražim pomoč!
Upravo apstiniram i jako mi je teško."
" Ljudi! Da li postoje neke tablete koje smanjuju krizu, a da ne hodam na terapije?!"
" Čiste droge kod nas nema. Narkomani umiru od mješanja droge i alkohola. Takav sam i ja, i otići ču na isti način"
" Početak narkomanije mi je blia prava klasika, iz znatiželje sam ubrzo krenula na iglu. A fiksali smo se sirovim opijumom, koja je onako neprerađena, to je bio strašan udarac na organizam (fleš).
To je bilo toliko strašno da su mi doslovce pucali zubi!"
" Teškim tjekom i nesigurnošću, potrebno mi je bilo sve više novaca od 200-300eura na dan, kralo se, otimalo, preprodavalo.
Prije ili poslije osvijestiš se u fazi iz koje je povratak pretežak, na pameti ti je želja za zlatnim šutom, onim zadnjim svjesno prevelikim, no nije to lako jer čiste droge nema kod nas, pa je takvo predoziranje najrjeđa mogučnost."
" Zlatnim šutom moše se prevariti početnik a ni tada nije riječ o pretjeranoj drogi, samo je tu još jedan ogrezao u heroinu koji je svjestan opasnosti istog."
" Heroin nam je postao sve. Kupovali smo sve zajedno, fiksali se zajedno, od reda preboljeli i prohodali žuticu, skidali smo se na suho bez heptanona, bez uspjeha se liječili u bolnici, sve to ide u narkomanski staž, jedino je heroin sveti i on je zakon!"
Dragi moji, ovo je samo od nekih ispovjesti narkomana.
Zanima me, zašto?
Što je to u tim mladim glavama, što je to društvo napravilo, kakvi su to roditelji.
Čitam i gledam...puno njih nije imalo obitelj...puno njih su roditelji zlostavljali. A nije im lako...
Zašto ne mogu pobjeći od toga, izliječiti se, a tako su svjesni svega. Zašto dolazi tako velika potreba za tim "zlanim šutom"
Šta vi mislite o svemu tome?
Post je objavljen 03.03.2009. u 09:41 sati.